Sljedeći put sreli smo se na prvenstvu SSSR-a 1974. godine, na kojem je bivši svjetski prvak podijelio pobjedu s Aleksandrom Beljavskim. Pobijedivši me, Talj je osvojio nagradu za najbolju partiju turnira (može se pronaći s velemajstorovim komentarima, na primjer, u knjizi M. Talja i J. Damskog „U vatru napada!“). Vješto je iskoristio moje pogrešne poteze, koje sam napravio odmah po izlasku iz otvaranja, igrao je u strogo pozicionom stilu i majstorski iskoristio stečenu prednost.
Takav način igre (kojeg se Talj držao i u svim našim kasnijim partijama) nije izabrao slučajno – poslije Viljandija Talju su postale očigledne i moje prednosti i veoma ozbiljni nedostaci.
Evo šta je napisao – kao i uvijek, krajnje dobronamjerno – u članku o prvenstvu („64“, br. 52/1974):
„Dvorecki je već veoma poznat šahista, o kojem su pisali da je plašljiv, miroljubiv i tako dalje. A on, jednostavno, ne posvećuje dovoljno pažnje otvaranju. U šahu ga zanima nešto drugo. Zanimljivo je, recimo, čitati njegove članke o najrazličitijim stvaralačkim pitanjima šaha, a posebno o završnici – to je, ako se tako može reći, njegov hobi u šahu. Ali odigrati u otvaranju Tc8 u osmom ili devetom potezu (iako ima dobro pamćenje) – tu je za njega još uvijek bijela mrlja. Upravo zato je u nekoliko partija, odmah poslije otvaranja, bijelim figurama dospio u sumnjive pozicije. (Usput, osjećaj opasnosti otupljuje se prije svega upravo kada se igra bijelim figurama: smatraš da uvijek možeš da napraviš remi. Ali, nije baš tako. Na ovom turniru izgubio sam dvije partije, a tokom cijele godine tri, i sve poraze pretrpio sam bijelim figurama.)
Dakle, Dvorecki je, koliko se sjećam, protiv Tajmanova, Balašova i Vaganijana – najmanje u te tri partije – već oko desetog poteza morao da se brani, igrajući bijelim figurama. Istina, odlično se brani, i što je najvažnije – aktivno. Aktivnost se u njemu budi u slabim pozicijama; počinje da se izvlači tek kada mu već omča dolazi do vrata. Jedinu partiju izgubio je od mene, ali u njoj je dospio u lošu poziciju, lošu i… pomalo bezukusnu. Čak i među najvećim šahistima uvijek je bilo onih koji otvaranju nisu posvećivali glavnu pažnju, ali su ih obavezno zanimali stvaralački problemi i imali su svoj, prepoznatljiv stil igre.“
Iz ove karakterizacije vidi se da je Talj bio istančan šahovski psiholog. Njegova zapažanja i zaključci uticali su na odluke koje je donosio za tablom. U jednom trenutku pokušavao sam da protivnika namamim na primamljiv kombinacioni napad, nadajući se da ću se odbraniti potpuno neočekivanim potezom. Talj je bez oklijevanja odbacio tu mogućnost i odigrao strogo. Kako se kasnije ispostavilo, nije vidio pripremljeni resurs koji sam imao na raspolaganju, već je jednostavno osjećao da je protiv mene bolje igrati solidnije. Strateški je očigledno jači i tu će gotovo sigurno pobijediti, dok se ja mogu uzdati samo u taktičke komplikacije.
Na sličan način Talj me je pobijedio i na sljedećem prvenstvu SSSR-a, u Jerevanu (1975). Poziciono me je nadigrao, a zatim (za razliku od prethodne partije, završene u središnjici) tehnički realizovao prednost u završnici. Tokom partije pronašao je precizan profilaktički potez kojim je uklonio sve moje nade u protivigru.
I na međunarodnom turniru u Vijk an Zeu 1976. godine Talj je u našoj partiji izabrao mirnu shemu, ja sam u otvaranju izmijenio redosljed poteza i brzo dospio u beznadežnu poziciju. Ali tada je Talj previdio moj taktički udarac i sve se promijenilo – izborio sam remi iz pozicije snage.
Želim da istaknem da je Talj bio izvanredan psiholog ne samo neposredno za šahovskom tablom – on je uopšte imao istančan osjećaj za karakter ljudi i osobenosti situacija koje su nastajale oko njih. Sjećam se, na primjer, jednog događaja iz daleke 1972. godine.
Istovremeno s turnirom u Viljandiju odigravao se meč za svjetsko prvenstvo Spaski – Fišer. Kada je u drugoj partiji Spaski stekao „plus“, Talj mi je odmah rekao da svjetski prvak mora da vrati taj poen, jer će se s tim „plusom“ osjećati neprijatno i neće moći normalno da igra. Mnogo godina kasnije razgovarao sam sa Spaskim i on je potvrdio da se u potpunosti slaže s Taljevim mišljenjem.
(Nastaviće se)