U SUSRET MEČU: O ŠANSAMA RIVALA

Petostruki svjetski šampion Viswanathan Anand odgovorio je u intervjuu na pitanja o meču Gukesh – Sindarov, koji počinje u Ženevi 24. novembra. Donosimo kratke izvode.

O šansama

„Mislim da su snage učesnika približno izjednačene i da su, izraženo u procentima, šanse vjerovatno 50:50. Ali mnogo me više zanima ko će prvi dobiti partiju, ko će odmah početi da vrši pritisak i ko će uspjeti više da iznenadi protivnika. Upravo to može da utiče na dalji tok meča.

Mislim da Gukesh mora da dođe u najboljoj mogućoj formi i jednostavno igra samouvjereno. Na kraju krajeva, on je fenomenalno talentovan šahista i trebalo bi toga da bude svjestan. Isto važi i za Sindarova: njegovu igru i rezultate mogli smo ove godine da pratimo iz prve ruke. Najvažnije je da obojica vjeruju u svoje sposobnosti.“

Prva krv

„Prva partija koja se završi odlučujućim rezultatom – to je prva krv, zar ne? Obe strane se odjednom bude. Stvar je u tome što si, dok ne stigneš u Ženevu, kao u nekom polusnu: pred tobom je veliki meč, moraš dobro da igraš i pokažeš najbolje što možeš, ali kada se nešto tako dugo nadvija nad tobom, ponekad je veoma teško pružiti svoj maksimum… Međutim, poslije prvog odlučujućeg rezultata svi se bude: svaki član oba tima, i tada sve počinje.

Razmišljanja igrača koji je poveo: igram isto kao i ranije, ali sada već imam nešto u rukavu, džokera za slučaj bilo kakvog neuspjeha. Pritisak je sada na protivniku, neka on razmišlja kako da se izvuče iz ove situacije.

Razmišljanja igrača koji zaostaje: protivnik sada očajnički želi da smanji rizik, to osjećam. Neće ulaziti u oštre pozicije, već će nastojati da izmjenama figura ograniči moje aktivne mogućnosti. Dakle, potpuno se mijenja slika meča, kao i slika strategija, koncepcija i planova.

Ako se prva krv prolije pred sam kraj meča, nalaziš se u mnogo očajnijoj situaciji, a druga strana zna da ti je ostalo veoma malo vremena da se vratiš.

Ako se to dogodi na početku meča, nijedna strana ne mora ništa odmah da rješava, ali znaš da sada tu prednost moraš da nosiš sa sobom 10–12 dana, a ne samo dan-dva. Nije dovoljno da budeš dobro raspoložen za sljedeću partiju, već moraš da sačuvaš takvo raspoloženje još tokom mnogo partija.

Isto važi i za drugu stranu: moram mirno da vršim pritisak iz partije u partiju i da ne gubim vjeru. Šta god da radiš, moraćeš da razmišljaš kako da održiš takvo stanje. To je prije svega pitanje izdržljivosti: kako izdržati narednih 10 dana, 20 dana ili koliko god da je ostalo.

U ovakvim mečevima psihološka priprema, nakon što povedeš ili počneš da zaostaješ, jednako je važna kao i prije meča.“

O Sindarovu

„Ta opšta lakoća s kojom sjeda za tablu i počinje da igra djeluje gotovo magično. U izvjesnom smislu, upravo tako je došao na Kipar: nije mogao da zna da će se sve ovako odvijati, ali je stigao u pravoj formi, spreman da se izbori sa bilo čim, a ponekad takav pristup donese ogromne rezultate. Glavna opasnost koju Sindarov predstavlja za protivnika upravo je u tome što se tako nešto može dogoditi: može da igra na veoma visokom nivou i bude u odličnoj formi.

Pritom je upadljivo da je tokom cijele godine veoma stabilan. Pogledajte Grand Chess Tour: ponekad doživi jedan ili dva neuspjeha, ali se zatim oporavi, uglavnom dobro završava turnire i svuda odlično igra protiv najboljih igrača. Dakle, u dobroj je formi i čini se da uživa u igri.“

O uspjehu na Turniru kandidata

„Nisam bio iznenađen. Rijetko dajem prognoze, obično izbjegavam da se izjašnjavam, ali sam ovog puta odlučio: dobro, izabraću Sindarova. Veoma me se impresionirao njegov odnos prema opasnosti tokom Global Chess League prošle godine. Bili smo u istoj ekipi, tako da sam to mogao da vidim izbliza. Pomislio sam: da, njega treba izabrati. Izabrao sam Fabiana i njega – starog vuka i mladog, da tako kažem – i to se pokazalo kao dobar izbor.

Da li bih mogao da predvidim takav rezultat i način na koji je pobijedio? Ne. Bilo je još impresivnije gledati kako pobjeđuje sve redom, iz kola u kolo. Uhvatiti Fabiana na pripremi, uhvatiti Hikaru – doslovno je svakoga uspijevao da nadmudri u borbi. A pritom je propustio i nekoliko dobijenih pozicija. Naravno, tako nešto nisam mogao da predvidim.“

O formi

„Prošli put je većina stručnjaka bila sklona mišljenju da će Gukesh dominirati, s obzirom na to da Ding nije bio u formi, ali se meč pokazao kao veoma neizvjestan. Mnogo toga zavisi od forme u kojoj pristupaš ovako važnom takmičenju.

Forma je veoma koristan pokazatelj, jer ponekad jednostavno ukazuje na snagu. To zaboravljamo i mislimo da je sve stvar zamaha, ali ponekad to samo znači da je neko izuzetno, izuzetno jak. Pritom smo vidjeli Sindarova na vrhuncu forme, kao i Gukesha na vrhuncu forme. Sindarov može da izgubi sadašnju formu, a može da se dogodi i da Gukeshova trenutna forma prođe. Nikada to ne zaboravite.

Kada nisi u formi, usredsređuješ se na to da jednu stvar uradiš bolje, pa zatim drugu – i odjednom, neočekivano, ugledaš svjetlo na kraju tunela. Takav pristup je potreban: sve se odvija u ciklusima.

Ding nije bio u najboljoj formi, ali je došao i odigrao odličan meč, iako s velikim oscilacijama: vidjelo se da mu nije bilo lako. A kada je riječ o Gukeshu, on se jednostavno nosio s pritiskom i odgovornošću koji su mu teško padali. Kako god bilo, znamo za šta je sposoban svjetski šampion. Mislim da samo treba da se potrudi da u meč uđe u dobroj formi.“

I iskustvo, učitelj kroz teške greške

„Gukesh je već prošao kroz jedan ciklus i pobijedio u meču. Mislim da je razlika između toga da si jednom prošao kroz takvo iskustvo i da nisi ogromna. Za Gukesha je to sigurno bilo korisno iskustvo: jednom je već prošao kroz sve to i iz tog iskustva može nešto da iskoristi. Ali takve stvari utiču na formu, a forma uglavnom zavisi od toga u kakvom stanju dolaziš na takmičenje i kakav ti je psihološki pristup. To je teško odglumiti. Mora da se dogodi samo od sebe, sve nekako mora da dođe na svoje mjesto. Ali Gukeshu će sigurno pomoći iskustvo iz prošlosti: već sam bio u takvoj situaciji i prošao kroz ono što protivnik tek treba da upozna.“

Zadaci timova

„Oba tima će teško moći da predvide šta će uraditi druga strana, jer će obe ekipe očigledno pripremiti iznenađenja i nastojati da budu nepredvidljive. Ipak, ne može se previše udaljiti od sopstvenog terena, pa će na to potrošiti određeni dio svojih snaga.

Za svaki tim, mislim, najvažnije je da oba igrača budu u formi, da dobro igraju, postavljaju protivniku probleme i da poslije svake partije budu zadovoljni svojom igrom.“