Moskva, 2005.
RUSLAN PONOMARJOV
Šesnaesti svjetski prvak FIDE, Ruslan Ponomarjov, u najranijem djetinjstvu nije se ničim posebno izdvajao. Bio je sitan i bolešljiv dječak, pa je najveći dio vremena provodio kod kuće. Ruslanov otac, Oleg Aleksejevič Ponomarjov, imao je prvu šahovsku kategoriju i često je nastupao na takmičenjima, u slobodno vrijeme rješavao šahovske zadatke i analizirao partije. Naravno, dječak je sve to posmatrao. Porodica je tada živjela u malom rudarskom gradu Gorlovka.
Do pete godine Ruslan je znao nazive figura, umio je da ih postavi na tablu i povlači poteze. Sa sedam godina samostalno je analizirao šahovske partije prema zapisima notacije, ali prema sportskim rezultatima bio je ravnodušan. Sve se promijenilo kada je jednog dana otac donio kući nagradu za pobjedu na gradskom takmičenju – lijepu kristalnu vazu. To je toliko impresioniralo malog Ruslana da je odmah poželio da nauči dobro da igra šah.
Tako je Ruslan dospio u šahovsku sekciju pri mjesnom Domu pionira, kojom je rukovodio Aleksandar Šmikov. Bio je vrijedan, pažljiv i strpljiv učenik, lako je usvajao sve novo i zanimljivo. Rukovodilac sekcije čak ga je postavio za starješinu grupe. Vremenom je Ruslan počeo da pobjeđuje svoje vršnjake, ali i starije dječake.
Godine 1993, prije nego što je navršio deset godina, Ponomarjov je osvojio prvenstvo oblasti za dječake do 12 godina. Upravo tada je na njega obratio pažnju šahovski organizator iz Kramatorsk, njegov prezimenjak Mihail Nikitovič Ponomarjov. Uspio je da nagovori Ruslanove roditelje da dječak neko vrijeme živi u njegovoj porodici, trenira šah u dobrim uslovima i radi pod vođstvom iskusnih trenera.
Pristanak je dobijen, tim prije što su oba donbaska grada (Gorlovka i Kramatorsk) bila relativno blizu jedan drugom, pa se Ruslan preselio kod prezimenjaka. Taj boravak u tuđoj porodici se, međutim, odužio čak osam godina. Dječaku su zaista bili obezbijeđeni odlični uslovi: dobio je posebnu sobu, računar za rad, šahovsku biblioteku i organizovanu kvalitetnu ishranu. U početku su svi troškovi pali na porodicu. Kasnije su se pojavili sponzori, a zatim i državna stipendija. Sin Mihaila Nikitoviča Ponomarjova, Boris Ponomarjov, jedan od najjačih šahista Donjecke oblasti, ozbiljno i posvećeno je radio sa „mlađim bratom“, vodeći računa i o njegovoj fizičkoj pripremi (trčanje, polivanje hladnom vodom, plivanje).
Ruslan je imao izuzetne sposobnosti. Posjedujući odlično pamćenje, brzo je savladavao teoriju, pažljivo je proučavao i pamćenjem usvajao hiljade partija koje su igrali veliki šahisti prošlosti i sadašnjosti. Pored toga, bio je veoma vrijedan, strpljiv i za svoje godine izuzetno ozbiljan. Prema riječima njegovih trenera, njegov stil igre podsjećao je na kompjuter: brza, precizna i gotovo besprijekorna računanja varijanti, hladnokrvnost u teškim situacijama i široko znanje.
Plodan rad donio je i velike uspjehe. Ruslan Ponomarjov je redom postao prvak Ukrajine među dječacima, prvak Evrope u kategoriji „kadeta“, prvak svijeta do 18 godina (imao je samo 13 godina) i najmlađi međunarodni velemajstor u istoriji šaha.
Ovako je 14-godišnji Ponomarjov pobijedio poznatog jugoslovenskog velemajstora Svetozara Gligorića. Partija je odigrana na turniru „Seniori – kadeti“ (1998).
S. Gligorić – R. Ponomarjov
(komentari Ponomarjova)
1.d4 f5 2.g3 Sf6 3.Lg2 g6 4.c4 c6 (u slučaju 4…d5 bijeli imaju dodatnu mogućnost 5.Sh3, što daje kasnije povoljan raspored konja: Sb1–Sd2–Sf3 i Sh3–Sf4. Nakon poteza u partiji postoji tačan odgovor 5…g6, kako bi se pripremilo e6–e5, a konj bi ostao loše postavljen). 5.Sf3 d5 6.0-0 Ld6 7.b3 De7 8.Lb2 (u posljednje vrijeme Gligorić je češće igrao 8.a4 s idejom da ipak razmijeni lovce, ali je ovoga puta, vjerovatno bojeći se kućne pripreme, izabrao drugi put) 8…b6 9.Sc3!? Sbd7 (oduzimajući konju „pravo“ da dođe na polje e5) 10.Dc2 La6 11.Tac1 Tc8 12.cxd5 cxd5 13.Dd1 0-0 14.a4 Se4 15.Sb5 Txc1 16.Txc1 (poslije 16.Lxc1 Lb4 ili 16.Dxc1 Tc8 17.Dd1 Lb8 uzimanje na b5 više nije moguće) 16…Lxb5 17.axb5 f4! 18.e3? (daje crnom mogućnost za odlučujući napad. Prirodnije je izgledalo 18.g4 sa nejasnom igrom, npr. 18…Sef6 19.h3 h5 20.gxh5 Df7 21.Tc6 Dh5 22.Dc2, ili 18…g5 19.Se5 Sxe5 20.dxe5 Lc5 21.Ld4) 18…fxe3 19.fxe3 Df6 20.De2 (nije bolje ni 20.Dd3 Dh6 21.Tf1 Kef6 22.Se5 Lxe5 23.dxe5 Sg4 24.Txf8+ Kxf8 25.h3 Dxe3+ 26.Dxe3 Sxe3 sa dobijenim završnicom) 20…Dh6 21.Tc2 Sdf6 22.Lc1
22…Sg4 23.h3 (prijetilo je 23…Sh2 24.Sxh2 Sxg3 25.Dd1 Se2+ 26.Dxe2 Dxh2+) 23…Sgf2 24.Df1 Lxg3 25.La3 Dxe3. Bijeli predaje.
Navedeni primjeri pokazuju kakav je bio put u velike šahiste kod niza poznatih velemajstora prošlosti i sadašnjosti. U gotovo svakom slučaju ogroman uticaj imao je otac ili stariji brat, pažljiv odnos okoline prema mladom talentu i stvaranje uslova koji su omogućavali potpuno otkrivanje darovitosti čuda od djeteta.
Naravno, nije svakome dato da postane svjetski prvak. Takav uspjeh postižu samo rijetki. Ali danas na planeti ima više od sedamsto međunarodnih šahovskih velemajstora. A to zvanje (uprkos njegovoj određnoj devalvaciji) nije nimalo lako dobiti — potrebno je zaista posjedovati široko šahovsko znanje, ostvarivati značajne uspjehe na velikim takmičenjima i biti pravi veliki šahovski majstor.
A ko u budućnosti može postati novi šahovski kralj? Kome će pripasti najprivlačniji šahovski vrhovi? Ko od današnjih mladih talenata ima najbolje perspektive?
(Nastaviće se)