IZBORI FIDE I GENERALNA SKUPŠTINA (nastavak)
A onda dolazimo do jedne od velikih tradicija svake izborne Olimpijade FIDE.
Odjednom, izgleda da niko nije sposoban da plati piće.
Ne zato što je ponestalo novca.
Već zato što je neko drugi već platio.
Tu su prijemi. Tu su zabave. Tu su večere. Tu je piće. Pa još prijema. Savezi, delegati i različiti članovi šire šahovske porodice otkrivaju da izborna sezona može biti izuzetno gostoljubiva.
Na običnoj Olimpijadi možda ćete provesti neko vrijeme razmišljajući koliko košta pivo.
Na izbornoj Olimpijadi FIDE mnogo je važnije pitanje čije pivo pijete.
To ne mora nužno biti nešto zlokobno. Kampanja je kampanja, odnosi su važni, a ljudi prirodno žele da upoznaju one čije glasove traže.
Ali ako ikada želite da doživite šahovski svijet u njegovom najdruštvenijem izdanju, mogu vam toplo preporučiti da prisustvujete Olimpijadi u godini kada se održavaju izbori FIDE.
Po mogućnosti bez previše unaprijed rezervisanih večera.
Sama Generalna skupština održana je u prelijepom Kongresnom centru u okviru kompleksa Silk Road Samarkand — modernom i impresivnom prostoru koji je pružio prikladno grandioznu pozornicu za ono što je trebalo da uslijedi. Ako je FIDE trebalo da izabere predsjednika za naredne četiri godine, teško da je mogla poželjeti prikladnije mjesto.
Do trenutka kada je Generalna skupština počela 26. septembra, mjeseci kampanje sveli su se na nešto mnogo jednostavnije.
Brojeve.
Prvi krug glasanja donio je sljedeći rezultat:
Timur Turlov — 96.
Vadim Rozenštajn — 76.
Jan Henric Bütner — 20.
Bila su 192 važeća glasačka listića, što znači da je za pobjedu u prvom krugu bilo potrebno 97 glasova.
Turlov je imao 96.
Jedan glas manje.
Za svakoga ko vjeruje da jedan glas nikada nije važan, FIDE je upravo pružila korisnu praktičnu demonstraciju.
Bütner je eliminisan, a njegovih 20 glasova odjednom je postalo najzanimljivijih 20 glasova u svjetskom šahu.
Ono što je uslijedilo možda je bio odlučujući trenutak izbora.
Bütner i Malcolm Pein objavili su da će u drugom krugu podržati Turlova. Pein je rekao da je podrška uslijedila nakon dogovora prema kojem je Turlov prihvatio nekoliko obaveza u vezi sa budućom politikom FIDE.
I tako je glasanje ponovljeno.
Ovoga puta nije bilo potrebe za kalkulatorima.
Turlov — 110.
Rozenštajn — 85.
Timur Turlov postao je osmi predsjednik FIDE, dok je Visvanatan Anand izabran za zamjenika predsjednika.
Mjeseci kampanje, ogromni promotivni štandovi, sastanci, obećanja, večere, zabave, intervjui, glasine i vjerovatno malo jezero besplatnog pića na kraju su donijeli razliku od 25 glasova. Demokratija može biti skupa.
U Samarkandu je izvučena još jedna pouka, koja takođe nije nova, ni u šahu ni van njega.
Preuzeti vlast obično je mnogo teže nego zadržati je.
Turlov je bio kandidat koji je najtješnje bio povezan sa kontinuitetom postojeće strukture rukovođenja FIDE, prije svega kroz svoju listu sa Visvanatanom Anandom, koji je tokom prethodne administracije obavljao funkciju zamjenika predsjednika. Rozenštajn i Bütner su se, svaki na svoj način, zalagali za značajnije promjene.
Ta razlika je važna.
Uspostavljen međunarodni sportski savez izgrađen je tokom godina kroz odnose između zvaničnika, nacionalnih saveza, kontinentalnih organizacija i administratora. Izazivač mora da izgradi te odnose, istovremeno ubjeđujući ljude da sistem koji već poznaju treba promijeniti.
Kandidat koji predstavlja kontinuitet polazi sa sasvim drugačijeg početnog polja.
Bez obzira na to kako neko objašnjava rezultat, Samarkand je još jednom pokazao koliko postojeće mreže i odnosi mogu biti vrijedni na izborima u međunarodnom sportu.
A ipak, izbori su bili zaista neizvjesni.
Turlovu je u prvom krugu do pobjede nedostajao samo jedan glas. Rozenštajn je u tom krugu dobio 76 glasova, a u drugom povećao svoj broj na 85, uprkos tome što su Bütner i Pein, čija je lista eliminisana, podržali Turlova.
To nije bilo ustoličenje.
To su bili izbori.
Gotovo zaboravljen u svom tom uzbuđenju ostao je jedan mali administrativni detalj:
Prisustvovali smo Generalnoj skupštini FIDE.
Zapravo, postojao je dnevni red.
I to prilično obiman.
Bilo je izvještaja, izbora za druge funkcije u FIDE i brojnih pitanja koja su se ticala upravljanja svjetskim šahom. Objavljeni dnevni red obuhvatao je dva dana i uključivao izbor predsjednika, četiri izabrana potpredsjednika i dodatne funkcije u Savjetu.
Ali predsjednička trka privukla je toliko pažnje da je gotovo sve ostalo prošlo relativno tiho.
Uobičajeno je da delegati Generalne skupštine mogu pokazati veliku strast kada su u pitanju formulacije, pravilnici, statuti i pitanja koja bi ostatku čovječanstva možda bilo teško da prepozna kao kontroverzna.
Ovoga puta svi su znali šta je glavni događaj.
Za nekoga ko je tokom godina prisustvovao brojnim sastancima FIDE, ovo je svakako bila najzanimljivija Generalna skupština koje mogu da se sjetim.
A možda u svim tim kampanjama i svom tom novcu potrošenom oko njih ipak postoji i jedan pozitivan zaključak.
Šah je imao tri ozbiljna kandidata koji su predstavili ambiciozne planove za njegovu budućnost.
Nadmetali su se u tome ko može više da ponudi savezima, igračima i razvoju igre. Natjerali su jedni druge da preuzmu obaveze. Stvorili su očekivanja.
Sada dolazi manje glamurozan dio.
Realizacija.
Izborni štandovi će nestati. Besplatna pića će prestati da se služe. Delegati će otići kući.
Ali obećanja bi trebalo da ostanu.
I ako se tokom naredne četiri godine ispuni makar razuman dio obaveza preuzetih tokom ove izuzetno neizvjesne kampanje, onda će, bez obzira na to kojeg su kandidata pojedini delegati podržali, šah od ovog nadmetanja imati određenu korist.
Tokom dvije nedjelje u Samarkandu kandidati su se nadmetali u tome da nam pokažu koliko bi FIDE mogla da bude bolja.
Pobjednik sada ima četiri godine da nam to i pokaže.
NASTAVLJA SE…
U četvrtom dijelu — završnom nastavku: šta je funkcionisalo, šta nije, ljudi koje sam upoznao usput… i šta ostaje kada se table spakuju i Olimpijada završi.
(Preneseno sa fejsbuka, prevedeo sa engleskog jezika)
(Nastaviće se)