
Red za ulazak u legendarni klub Mihaila Čigorina
3.oktobar 2026.
U danima rostovskog Superfinala ne možemo da ne pomenemo još jednog poznatog Donjca. Trener, organizator i statističar Vitalij Gnirenko prije više od 30 godina osnovao je klub „Mihail Čigorin“, čiji su članovi šahisti koji su u partiji sa klasičnim tempom igre pobijedili aktuelnog svjetskog prvaka.

Vitalij Gnirenko i poznati velemajstor i komentator Yasser Seirawan
Prvi put je ovo pitanje pokrenuto davne 1967. godine, kada je nepokolebljivi Tigran Petrosjan senzacionalno izgubio od junaka turkmenskog šaha Anatolija Kudrjašova. Međutim, upravo je Gnirenko pažljivo prikupljao sve podatke još u predračunarskoj eri (to se dogodilo prije oko 30 godina), pisao članke u novinama i časopisima, a sa početkom digitalizacije pažljivo sačuvane podatke o klubu prenio na stranice Svjetske mreže. Danas se svaki kanal ili komentator koji drži do sebe, prilikom svake pobjede novog junaka nad svjetskim prvakom, poziva na klub Mihaila Ivanoviča.
Po odlasku u penziju, Vitalij Grigorjevič počeo je da izdaje Čigorinov časopis i da putuje na takmičenja, poklanjajući primjerke članovima kluba. Godine 2015. stoti „Čigorinac“ postao je mađarski velemajstor Richard Rapport, koji je u Wijk aan Zeeju pobijedio Magnusa Carlsena.

Richard Rapport i Vitalij Gnirenko
Prvi svjetski prvak Wilhelm Steinitz u vrijeme dok je bio prvak gotovo da nije igrao na turnirima i u klub je uvrstio samo protivnike Mihaila Čigorina iz mečeva sa Isidorom Gunsbergom (otuda i naziv kluba). Na Emanuela Laskera, tokom njegove maratonske vladavine, već je bilo 11 poraza, nepobjedivi José Raúl Capablanca gubio je samo tri puta, dok je Aleksandar Aljehin doživio čak 14 takvih poraza – doduše, u periodu od Gijóna do Estorila (pročitajte „Ruski sfinks“ Sergeja Voronkova!) to je već bila blijeda sjenka Aleksandra Aleksandroviča, a posljednji članovi kluba iz Alehinovog perioda nikada ne bi postali njegovi članovi u drugačijim okolnostima…
Max Euwe, Vasilij Smislov i Mihail Talj tokom svojih kratkih vladavina svjetskim prvenstvom gubili su po tri, odnosno po jedan put, dok je Patrijarh Mihail Botvinik protivnicima predavao partije čak 10 puta. Tigran Petrosjan ima sedam takvih poraza, a pravi rekorder je Boris Spaski – tokom tri godine koliko je držao svjetsku krunu gubio je samo od već tadašnjih članova kluba Benta Larsena i Viktora Korčnoja, kao i od svjetskih prvaka Petrosjana i Roberta Fišera. Boris Vasiljevič nije u Čigorinov klub pustio nijednog igrača „iz druge linije“!
Velikog pustinjaka Roberta Fišera preskačemo. Jedan od najaktivnijih svjetskih prvaka Anatolij Karpov izgubio je 15 puta od igrača koji nisu bili prvaci, njegov moćni nasljednik i protivnik u najvećem šahovskom rivalstvu ima 13 sličnih poraza, Vladimir Kramnik 10, a Viswanathan Anand sedam.
Za vrijeme vladavine Magnusa Carlsena, Vitalij Gnirenko imao je mnogo posla – Norvežanin se upuštao u sve nove i nove izazove, najčešće pobjeđivao, ali je povremeno mogao da izgubi od Jona Hammera ili Yannicka Pelletiera. Ukupno – 18 kikseva za jednu deceniju. Vitalija Grigorjeviča je sigurno najviše obradovala pobjeda njegovog zemljaka Andreja Jesipenka nad Skandinavcem („na Magnusu“ su u klub ušli i Jan Nepomniachtchi i Sergey Karjakin), ali najpoznatiji i najkontroverzniji Carlsenov poraz, naravno, bio je onaj od Hansa Niemanna.

Osnivač kluba i Andrej Jesipenko
Ding Liren je, iako je nakon osvajanja titule nastupao veoma teško, u klub pustio svega trojicu snažnih šahista. Međutim, u vrijeme Dommarajua Gukesha postavljen je svojevrstan „antirekord“ – tokom dvogodišnjeg ciklusa (tačnije, za 21 mjesec!) čak 11 novih članova postali su članovi kluba! Još nedavno je u Čigorinovom klubu bilo oko 100 šahista, a sada je njihov broj naglo porastao na 129!
Sve se to događalo u veoma različitim okolnostima. Tu su i tužno-poznata završnica i epilog na Velikom švajcarskom turniru u Samarkandu, i izgubljeni meč od Frederika Svanea u Svjetskom kupu, kao i izlasci kraljem u centar pod udarima protivničkih figura protiv Munirethnama Pranjesha i Gleba Dudina na Superturniru u Čenaju i Olimpijadi 2026.
Uskoro će početi meč za svjetsku krunu, pa bih želio javno da se obratim izazivaču. Vitalij Gnirenko je čovjek vojničkog kova, penzionisani pukovnik. Pažljivo vodi računa o svom zdravlju, ali istovremeno nevjerovatno snažno, svim srcem, proživljava sve što se dešava sa njegovim životnim djelom. Javohire, ako postaneš svjetski prvak – molim te, imaj milosti prema Vitaliju Grigorjeviču!
Foto: AiF/Uljana Alefejeva i iz lične arhive Vitalija Gnirenka
https://ruchess.ru/blogs/dimakrya/problemy-statistika-gnirenko