IZBORI FIDE I GENERALNA SKUPŠTINA
Svake četiri godine — ili, šahovskim rječnikom, na svakoj drugoj Olimpijadi — događa se nešto što potpuno promijeni atmosferu.
FIDE održava izbore.
Uobičajena Olimpijada je posvećena šahu.
Izborna Olimpijada je, naravno, takođe posvećena šahu. I dalje su tu 64 polja, satovi, parovi, medalje.
Ali odjednom se pojavljuju i izborni štandovi, privatni sastanci, prijemi, obećanja, večere, piće, strateška prijateljstva i neobično veliki broj ljudi koji su veoma zadovoljni što vas vide.
Olimpijada u Samarkandu 2026. godine bila je izrazito izborna Olimpijada.
A ovoga puta zaista je bilo izbora.
U Čenaju 2022. godine formalno su postojala dva kandidata, ali teško da se to moglo ozbiljno nazvati izbornom kampanjom. Četiri godine ranije, u Batumiju, borba je bila znatno neizvjesnija, iako je Arkadij Dvorkovič na kraju ubjedljivo pobijedio.
Samarkand je bio drugačiji.
Postojale su tri predsjedničke liste: Timur Turlov sa Visvanatanom Anandom, Vadim Rozenštajn sa Gordonom Tangom i Jan Henric Bütner sa Malcolmom Peinom.
Sva tri predsjednička kandidata bili su uspješni biznismeni sa značajnim finansijskim resursima.
To je odmah bilo primjetno.
Ali novac nije bio jedino što se tokom ove kampanje trošilo bez mnogo ustezanja.
I optužbe su se iznosile bez zadrške.
Kako se Dan izbora približavao, kampanja je postajala sve žešća.
Tri liste nisu se razilazile samo oko programa, novca i budućeg pravca FIDE, već i oko pitanja da li njihovim protivnicima uopšte treba dozvoliti da ostanu u izbornoj trci.



Formalne žalbe počele su da pristižu Izbornoj komisiji FIDE i drugim tijelima FIDE gotovo istom učestalošću kojom su izborni materijali stizali do delegata. U različitim fazama osporavana je podobnost kandidata, ukazivalo se na navodna kršenja izbornih pravila, sukobe interesa, sponzorske aranžmane, način vođenja kampanje i neutralnost same FIDE. Sve tri predsjedničke liste podnosile su žalbe, dok su oni na koje su se optužbe odnosile te navode osporavali.
U jednom trenutku Turlovljeva kampanja izričito je zatražila da Rozenštajn bude uklonjen sa glasačkog listića zbog sponzorskog sporazuma sa Njemačkim šahovskim savezom — optužbu koju je njemački savez javno odbacio.
Bilo je žalbi koje su se odnosile na Izbornu komisiju, postupaka pred tijelima zaduženim za etiku i disciplinu, angažovanja advokata, javnih saopštenja, odgovora na njih i sve ličnijih prepucavanja.
A kada se činilo da institucije FIDE više nisu dovoljne, spor je na kraju stigao i do Međunarodnog suda za sportsku arbitražu (CAS), kada je Rozenštajn, neposredno pred izbore, pokušao da ospori Turlovljevu podobnost za kandidaturu.
Za jedne šahovske izbore bilo je začuđujuće malo pozicione igre.
Većina borbe bila je taktička.
Neki napadi predstavljali su legitimna pitanja o pravilima i upravljanju. Drugi su bili mnogo bliži predizbornom blatu. Stizale su optužbe sa različitih strana, pokušaji da se protivnici stave u defanzivu, kao i više od nekoliko udaraca koji su djelovali kao da su bili usmjereni prilično ispod političkog pojasa.
Do trenutka kada smo stigli u Samarkand, ovo više nije bilo samo takmičenje između tri vizije budućnosti FIDE.
Postalo je lično.



Možda je to bilo neizbježno. Ulog je bio veliki: tri ambiciozna kandidata, značajan novac i samo jedno mjesto predsjednika koje je na kraju bilo dostupno.
Ipak, svako ko je očekivao jedanaest rundi gospodskog pozicionog nadmudrivanja ostao bi razočaran.
Predsjednički kandidati igrali su nešto mnogo bliže brzopoteznom šahu.
A povremeno i bez dodatka vremena.
Činilo se da se Turlov i Rozenštajn ne nadmeću samo za glasove, već i za nezvaničnu titulu najskuplje predsjedničke kampanje u istoriji FIDE.
Obje kampanje donijele su ambiciozna obećanja za budućnost šaha i bile veoma vidljive u Samarkandu. Njihovi ogromni štandovi dominirali su prostorom Ekspo centra, a oba tabora imala su i svoja društvena sjedišta: Turlovljevo oko hotela Minyoun, a Rozenštajnovo u Hiltonu.
Novac očigledno nije bio osnovno ograničenje.
Bütner je izabrao sasvim drugačiji pristup.
Njegova kampanja bila je vidljivo skromnija. Oko njegovog štanda održavali su se sastanci i okupljanja, ali se mnogo veći naglasak stavljao na neposredan razgovor sa ljudima. Njegov program sadržao je niz ozbiljnih prijedloga u vezi sa upravljanjem, komercijalnim razvojem, transparentnošću i modernizacijom FIDE. Predstavljao se kao preduzetnik koji nudi drugačiji model upravljanja organizacijom.
Međutim, od samog početka izgledalo je da je njegov put do pobjede znatno uži od puteva druge dvojice kandidata.
(Preneseno sa fejsbuka, prevedeo sa engleskog jezika)
(Nastaviće se)