Sve do pojave kompjutera, šah je bio igra duboke ljudske intuicije, kreativnosti i mukotrpnog rada. Igrači su dane i noći provodili nad drvenom tablom analizirajući jednu poziciju. Ako niste imali pristup literaturi, bili ste odsječeni.
Danas dijete od 10 godina u bilo kom dijelu svijeta ima pristup jačem šahovskom znanju na svom telefonu nego što su ga imali Robert Fišer ili Boris Spaski zajedno. Kompjuteri su „ogolili” šah. Mnogi mladi igrači danas ne moraju imati duboko strateško razumijevanje kakvo su imali stari majstori; dovoljno je da imaju fenomenalno pamćenje i da napamet nauče kompjuterske analize (teoriju otvaranja) do perfekcije.
Zbog toga se danas u šahovskoj javnosti smatra da pravi status nekadašnjeg velemajstora sada imaju samo takozvani „Super-velemajstori” (igrači sa Elo rejtingom preko 2700), kojih ima stotinjak, dok je obična GM titula izgubila svoju nekadašnju magiju.