UKUPNI REZULTATI, IZNENAĐENJA I RAZOČARANJA
Olimpijade su čudesno otporne na matematiku.
Pre nego što se odigra prvi potez, pažljivo računamo prosečne rejtinge, početne plasmane i očekivane rezultate. Izdvajamo favorite, autsajdere i ekipe za koje se navodno smatra da nemaju realne šanse za pobedu.
A onda se odigra jedanaest kola i još jednom otkrijemo da šahisti imaju iritantnu naviku da odbijaju da se ponašaju kao brojevi u tabeli.
Samarkand je pružio nekoliko odličnih primera za to.
Pobeda Uzbekistana u otvorenoj konkurenciji nesumnjivo je bila priča Olimpijade.
A nazivati ovu ekipu „mladom i talentovanom“ počinje da zvuči gotovo pokroviteljski. Oni jesu mladi, svakako. Ali više nisu igrači koji obećavaju i čekaju da njihova budućnost stigne.
Čini se da je njihova budućnost već stigla.
Nodirbek Abdusatorov, Javohir Sindarov, Nodirbek Jakubboev, Šamsidin Vohidov i Muhidin Madaminov činili su ekipu sa prosečnim rejtingom 2720 — trećom na startnoj listi — i zatim pobedili u deset od svojih jedanaest mečeva.
Abdusatorov je bio izvanredan na prvoj tabli, osvojivši 8,5/11 uz rejting učinka 2869. Sindarov je ostvario učinak od 2797, Jakubboev 2774, dok je Madaminov — nominalno rezerva — osvojio 5,5/7 i na kraju doneo odlučujuću pobedu u poslednjem meču protiv Ukrajine.

Statistika je dovoljno impresivna.
Protivnici koje su pobedili čine je još impresivnijom.
Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Jermenija i Ukrajina u odlučujućem poslednjem kolu.
Jedini poraz u jedanaest mečeva doživeli su od Nemačke.
Osvojiti Olimpijadu dovoljno je teško. Osvojiti je kod kuće, pred hiljadama ljudi koji očekuju da pobedite, sasvim je druga stvar.
Uzbekistan je već u Čenaju 2022. dokazao da njihova zlatna medalja nije bila slučajnost. Samarkand je uklonio i poslednju moguću sumnju.
Dve zlatne olimpijske medalje za četiri godine više nisu iznenađenje.
To je generacija.

Ako je nekome bio potreban dokaz koliko je Indija postala neverovatno jaka, njihov sastav reprezentacije pružio ga je.
Aktuelni svetski šampion Gukeš igrao je na četvrtoj tabli.
Postoje rečenice u šahu koje bi pre deset godina zvučale smešno. Ovo je jedna od njih.
Indija je na kraju osvojila srebro sa 18 meč-bodova. Izgubila je samo jednom — od Uzbekistana — i završila dva boda iza šampiona.
Nisu uspeli da ponove svoj izvanredni trijumf iz Budimpešte 2024. godine, ali postoji nešto pomalo zastrašujuće u činjenici da reprezentacija u kojoj svetski šampion igra na četvrtoj tabli više ne zahteva nikakvo posebno objašnjenje.
Indijski šah je stigao do tačke u kojoj pitanje više nije da li imaju dovoljno vrhunskih igrača.
Već je pitanje koje vrhunske igrače ostavljaju kod kuće.
Nemačka zaslužuje posebnu pohvalu.
Završili su na trećem mestu i osvojili prvu ekipnu olimpijsku medalju još od 2000. godine. Ali sama bronzana medalja ne govori sasvim dovoljno o njihovoj priči.
Pobedili su Sjedinjene Američke Države.
Zatim su pobedili Uzbekistan.
Pobediti prvog nosioca je impresivno.
Pobediti budućeg šampiona je impresivno.
Uraditi i jedno i drugo na istoj Olimpijadi, a ipak završiti na trećem mestu, prilično je elegantna demonstracija koliko švajcarski sistem može da bude nemilosrdan.
Nemačka je pobedila u devet od jedanaest mečeva, ali su je porazi od Kine i Indije na kraju ostavili sa bronzom.
Ipak, bili su jedna od ekipa koje su turniru dale veliki deo njegove drame, a njihova medalja bila je potpuno zaslužena.
Svakoj Olimpijadi potreban je favorit.
A, nažalost po favorita, svakoj Olimpijadi je potreban i neko ko će nas podsetiti da uz rejting ne dolazi garancija.
Sjedinjene Američke Države počele su kao prvi nosilac.
Završile su na četvrtom mestu.
Četvrto mesto na Šahovskoj olimpijadi objektivno je odličan rezultat.
Jednostavno nije odličan rezultat kada ste došli sa najjačom rejtingovano ekipom na takmičenju.
Nemačka ih je pobedila u petom kolu. Uzbekistan ih je pobedio u devetom. Ovaj drugi meč bio je posebno važan: Amerikanci su stigli sa realnim nadama za zlato, a otišli sa Uzbekistanom koji je ostao sam na čelu.
Sjedinjene Američke Države su na kraju završile sa 17 meč-bodova, tri manje od Uzbekistana.
Nazvati četvrto mesto katastrofom bilo bi smešno.
Nazvati ga najvećim razočaranjem otvorene konkurencije mnogo je lakše.
To je problem kada ste favorit.
Svi ostali mogu da nadmaše očekivanja.
Vi uglavnom možete samo da ih ispunite.
Ženska olimpijada donela je sasvim drugačiju priču.
Kina je jednostavno pobedila.
I nastavila da pobeđuje.
A u retkim prilikama kada nije pobedila, nije ni izgubila.
Devet pobeda, dva remija, bez poraza: 20 meč-bodova i dva boda prednosti u odnosu na Kazahstan.
Ono što ovaj rezultat čini još impresivnijim jeste ekipa koju Kina nije dovela.

To je bilo daleko od najjačeg mogućeg sastava kineske ženske reprezentacije. Samo jedna članica njihove najbolje petorke igrala je u Samarkandu, dok su tri članice ekipe bile izvan prvih 60 na svetskoj rang-listi.
Očigledno je i to bilo dovoljno.
Džu Điner predvodila je ekipu na prvoj tabli i ostvarila rejting učinka 2638, što je bio najbolji učinak na prvoj tabli u ženskoj konkurenciji.
Iza Kine, Kazahstan je osvojio odlično srebro bez ijednog poraza, dok je branilac titule Indija morala da se zadovolji bronzom. Gruzija, koja je bila drugi nosilac, završila je tek na osmom mestu, što je verovatno bilo najočiglednije razočaranje među vodećim ženskim ekipama.
I tako su dva trofeja otišla Uzbekistanu i Kini.
Jedna reprezentacija osvojila je zlato kod kuće, sa možda najuzbudljivijom mladom generacijom u svetskom šahu.
Druga je stigla bez nekoliko svojih najvećih zvezda i jednostavno pokazala zastrašujuću dubinu kineskog ženskog šaha.
Različiti načini.
Ista boja medalje.
NASTAVLJA SE…
U TREĆEM DELU: Izbori za FIDE i Generalna skupština — tri kandidata, dva kruga glasanja, jedna predsednička fotelja… i dovoljno politike, obećanja, optužbi i besplatnog pića da sam šah deluje jednostavno.
(Preneseno sa fejsbuka, prevedeo sa engleskog jezika)
(Nastaviće se)