Gledam ove dane šta se radi na Olimpijadi, gledam ove naše portale, dopise, i opet moram da se oglasim i kažem onako kako jeste, jer ja nemam dlake na jeziku, niti me fotelje zanimaju. Kao čovjek koji je prošao svaki pedalj ove zemlje, i koji pamti zlatno doba sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, ovo danas što zovemo šahom nije ništa drugo nego obična trgovačka pijaca i sramota za drevnu igru!
Pratim partije na ovoj Olimpijadi i gledam te proračunate „taktike“. Igračica dobije malo jači rejting od 2300, pukne prvu partiju jer nema ni znanja ni petlje da se nosi sa pravim majstorima na prvoj tabli, i šta kapiteni urade? Brže-bolje je prebace dolje na četvrtu tablu! Tamo je čekaju jadne djevojčice i amateri sa rejtingom od 1500, 1600 ili 1700 bodova. I šta se onda dešava? Ta „velika zvijezda“ tu skuplja lagane Elo bodove, pumpa svoj rejting i pravi se velika šahistkinja, a pobjegla je sa prve linije fronta.
Pa gospodo draga, ja bih to zakonom zabranio! To nije šah, to je bježanje od borbe, a Olimpijada bi trebala da bude kruna viteštva, a ne poligon za kukavički inženjering.
Ali nije to najgore. To je samo preslikan model onoga što se radi na privatnim, zatvorenim turnirima. Danas nam razni „velemajstori“ idu po malim, namještenim turnirima i igraju sa amaterima samo da bi nabili Elo rejting. Javno se zna, o tome bruji čitav svijet, da se velemajstorski balovi danas kupuju za keš! Platiš organizatoru, platiš dvojici-trojici starih, propalih velemajstora da ti potpišu remi ili da „previde“ figuru, i evo ga – dobijemo novog velemajstora koji u glavi nema ni znanje običnog majstorskog kandidata iz mog vremena! Gledao sam te partije, ono je sramota za oči svakog poštenog šahiste.
A zašto nam je šah takav? Pa pogledajte ko vodi glavnu riječ. Pogledajte krovnu organizaciju FIDE. Upravo sada u Uzbekistanu, za novog predsjednika izaberu lika iz Kazahstana koji ima milijarde! Čovjek kupi ChessBase, kupi glasove malih saveza širom svijeta i zasjedne na čelo šaha. Trka se svela na to ko ima veći novčanik, a ne ko ima više klikera u glavi. Para vrti gdje burgija neće, a politika i tajkuni su potpuno progutali sport.
Isto nam je i na lokalnom nivou. Kad god se obratim gospodinu Tomiću i lokalnim moćnicima preko portala, ja im otvoreno kažem: uništili ste šahovsku dušu! Banjaluka i ovi naši gradovi koji su nekad disali za šah, danas su spali na to da saveze vode ljudi koje zanima samo lični profit i dnevnice. Dok se pošteni šahisti bore na internetu i po rijetkim poštenim turnirima da sačuvaju obraz igre, dotle se gore na vrhu mlate milioni i namještaju titule.
Izgubili smo romantiku, izgubili smo fer-plej, a dobili smo mafijašku matematiku u kojoj se poštenje više ne isplati. Ali ja ću i dalje pisati i govoriti istinu, pa makar bio jedini!
Radovan Jazić