ŠAH NA MAH: Kačket ELO (10.nastavak)

Nakon prethodnih pjesama i priča koje su privukle pažnju naših čitalaca, pred nama je još jedno zanimljivo muzičko ostvarenje Milice i Natalije Vujičić. Kao i prošli put, uz samu pjesmu, donosimo i kompletan tekst o novoj pjesmi i zanimljivom povodu koji je inspirisao njeno nastajanje poslao nam je otac Milice i Natalije Vujičić:

„Evo nas opet sa novom pesmom, uhvatili smo malo više vremena pa da iskoristimo sa novom objavom.

KAD KAČKET POSTANE „SUMNJIV“ – PRIČA IZA PESME „KAČKET ELO“

U šahu se obično pamte potezi, rezultati, pehari i rejting. Ali ponekad uz nekog igrača počne da se vezuje i neki sasvim mali detalj po kojem ga svi prepoznaju.

Kod naše Milice to je – kačket.

Nosila ga je na turnirima toliko često da je vremenom postao njen zaštitni znak. Ništa posebno: kačket na glavi, figure na tabli i partija može da počne.
Međutim, kako su počeli da dolaze dobri rezultati, dogodila se pomalo neobična stvar. Nekim ljudima je, izgleda, baš taj kačket postao zanimljiv. Bilo je pokušaja da se ospori njegovo nošenje, komentara da neće moći da igra sa njim, pa i situacija u kojima je sve to više ličilo na pokušaj da se dete pred partiju zbuni ili izbaci iz ravnoteže nego na brigu o bilo kakvom ozbiljnom šahovskom pravilu.

A kada jedna tako obična stvar dobije toliku pažnju, ostaju vam dve mogućnosti: da se nervirate ili da se našalite.

Mi smo izabrali ovo drugo.

Tako je nastala pesma „Kačket ELO“.

U pesmi smo celu priču namerno izvrnuli naglavačke. Ako je već taj kačket toliko važan, hajde onda da zamislimo da zaista nije običan. Možda nešto zna. Možda prati partiju. Možda vidi taktiku koju drugi ne vide. Možda se odozgo pravi važan i šapuće koji potez treba odigrati.

I tako je običan kačket dobio oči, osmeh, ruke, karakter – i ime ELO.

Naravno, upravo je u tome šala.
Iza svakog uspeha mladog šahiste nalaze se sati provedeni nad tablom, treninzi, turniri, pobede, porazi i ponovno vraćanje figurama. Mnogo je lakše gledati ono što dete nosi na glavi nego sve ono što je moralo da nauči da bi dobro igralo.

Zato „Kačket ELO“ nije pesma o čarobnom kačketu koji igra šah umesto deteta. Naprotiv. To je mala šahovska šala na račun odraslih koji ponekad uspeju da od nečega potpuno nevažnog naprave veliku temu.

A ima tu možda još nečega.

Deca u sportu vremenom stvaraju svoje male rituale i svoje znakove prepoznavanja. Nekome je to omiljena dukserica, nekome privezak, nekome način na koji slaže figure pre partije. NJoj je to kačket. I kada dete po njemu počnu da prepoznaju na turnirima, on više nije samo komad garderobe. Postaje deo slike koju je samo izgradilo o sebi.

Možda upravo zato pokušaj da mu se taj detalj oduzme može da pogodi mnogo više nego što odraslima izgleda.

Mi smo zato odlučili da kačket ne sklanjamo iz priče.

Naprotiv – dali smo mu glavnu ulogu.

Ako je već uspeo da izazove toliko pažnje, zaslužio je čak i svoju pesmu.

A od sada, kada devojčica sedne za tablu sa svojim prepoznatljivim kačketom, ostaje samo jedno ozbiljno šahovsko pitanje:
Da li je potez pronašla ona – ili joj je nešto šapnuo Kačket ELO? 😄♟️🧢

Kačket Elo (2026)

Kačket Elo nosim ja,
bez njega sam nebitna,
za šah tablom on me vodi,
sve što kaže meni godi.

Kad’ ne daju mu da uđe,
sve taktike javi tuđe,
i poteze koje miču,
što će mene da se tiču.

Pa je meni lako tada,
napušta ih svaka nada,
dodatno mi vreme raste,
figure se moje časte.
Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.

A kad’ uđe u tu salu,
samo smišlja neku šalu,
nevaljalac jedan mali,
za poteze mi ne mari.

Na sve strane samo gleda,
ko će kad’ da kome preda,
pa se ruga smeje čudi,
k’o da svi smo jako ludi.

Kad’ on se izveseli,
pa na tablu mi preseli,
za glavu se tada hvata,
vidi da smo blizu mata.

Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.
Sve on tada brzo vuče,
suparnika svuda tuče,
ni okom on ne trepće,
sve mi tiho sad šapuće!

Sudija me mrko gleda,
i čudno mu dok tu seda,
u zapisnik tek što gleda,
otkud meni ta pobeda?

Počešem se ja po glavi,
on se tada maza pravi,
mnogo njega to golica,
dok se čude tuđa lica.

Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.

(Nastaviće se novom pjesmom Milice i Natalije Vujičić)