„Bubamara“: Šah na mah stiže među najmlađe
Nova partija „Šaha na mah“ je odigrana.
Nakon što smo u prethodnom nastavku pogledali šta se sve krije iza ovog neobičnog porodičnog projekta i saznali da je u pripremi još najmanje desetak pjesama na srpskom jeziku, uz već postojeće pjesme na engleskom, vrijeme je da se vratimo na ono zbog čega je ovaj serijal i nastao — na same pjesme.
Ovoga puta jedna je objavljena i prije reda.
Razlog je jednostavan: riječ je o pjesmi koja je prvenstveno namijenjena najmlađima, pa je bilo logično odvojiti je od pjesama koje slijede i koje se više obraćaju starijim generacijama.
Pjesma se zove „Bubamara“.
A njena priča počinje na Fruškoj gori.
Milica i Natalija Vujičić su 2022. i 2023. godine tokom ljeta bile na šahovskom kampu Letenka na Fruškoj gori, koji su zajednički vodili ŠK Bubamara iz Novog Sada i ŠK Aljehin iz Pančeva.
Kao što to obično biva sa lijepim dječjim uspomenama, kampovi su ostali u sjećanju dugo nakon što su se završili. Šah, druženje, nova poznanstva i vrijeme provedeno daleko od svakodnevnih obaveza ostavili su trag.
U narednim godinama porodične obaveze su, međutim, omele Milicu i Nataliju da ponovo budu na kampovima.
Ali priča o Letenki nije baš završila.
Kada su pjesme iz projekta „Šah na mah“ počele da se predstavljaju među šahovskim klubovima, među prvima su za njih saznali upravo ljudi iz Bubamare i Aljehina.
Na iskreno oduševljenje Almira Gagića, koji vodi ŠK Bubamara i iz čijeg su kluba potekle mnoge današnje mlade šahovske nade, stigla je i želja: Bilo bi lijepo da Bubamara ima svoju pjesmu.
I tako je nastala „Bubamara“.
Ova pjesma je za sada posebna u serijalu po još jednoj stvari — jedina je koja ima dva glasa, muški i ženski. Ali još je zanimljivije ono o čemu govori. Za razliku od pjesama koje su nastale iz nekog konkretnog iskustva za šahovskom tablom, „Bubamara“ nema jednu određenu partiju, turnir ili događaj kao svoju osnovu. Ona govori o šahu kao dijelu odrastanja. O učenju, radu, treningu, druženju, odnosu prema roditeljima, ali i o tome kako provoditi vrijeme.
Bubamara (2026)
Na leđima tablu nosim,
sa kojom se ja ponosim,
nikada se baš ne durim,
na turnire samo žurim.
Imam neke bubice,
reči su mog tatice,
u početku protiv bio,
pa je bubu zavoleo!
Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.
Jer me uči bubamara,
da bez rada i bez mara,
nema tu ni nekog ćara,
badava ti pravog dara!
Dok u gradu neko luta
il’ skreće sa dobrog puta,
mi na tabli tiho, smerno,
treniramo vrlo verno.
Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.
Moje prijateljice
to su bubamarice,
nestašne devojčice
kao prave kraljice.
A dečaci div-junaci
budući su to prvaci,
i ne jure rejting lažni
da se nekom prave važni.
Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.
„Bubamara“ (2026)
(Nastaviće se novom pjesmom Milice i Natalije Vujičić; planirana je po jedna pjesma nedjeljno.)