V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
Svjetski kup (КУБОК МИРА, Kup svijeta)
„Kad zasija sunce, zvijezde nestaju“, kaže indijska poslovica. Pojava u šahovskom kalendaru 1988–89 novog takmičenja pod nazivom Svjetski kup, uz učešće 25 najjačih šahista planete, izazvala je sličan utisak – drugi turniri kao da su pali u sjenku.
Novo takmičenje organizovala je GMA (Međunarodna asocijacija velemajstora). Trajalo je dvije godine i obuhvatalo šest turnira. Svaki učesnik imao je pravo nastupa na četiri, a u konačan plasman računala su se tri najbolja rezultata. Glavna nagrada („Grand Prix“) iznosila je 100 hiljada dolara. Nagrade su dobijali i ostali učesnici. Ukupan nagradni fond premašivao je pola miliona dolara.
Takmičenje za Svjetski kup održano je u šest evropskih gradova:
1988 – Brussels (Belgija), Belfort (Francuska), Reykjavik (Island);
1989 – Barcelona (Španija), Rotterdam (Nizozemska), Skellefteå (Švedska).
Već prvi „krug“, održan u Brusselsu, pokazao je da se Svjetski kup razlikuje od uobičajenih „superturnira“. Po priznanju pobjednika uvodnog takmičenja Anatoly Karpov, „sami uslovi ‘Gran-prija’ podstiču sve učesnike bez izuzetka da igraju s punim zalaganjem – od prvog do posljednjeg kola“.
Naime, za prvo mjesto na svakom turniru pobjednik je dobijao 17 bodova, drugoplasirani 16, trećeplasirani 15 i tako redom silazno. Tim bodovima dodavao se i broj poena osvojenih na samom turniru.
Najveći zbir bodova na jednom turniru ostvario je Garry Kasparov u Belfort, gdje je započeo borbu za „Gran-pri“. U 15 kola svjetski prvak osvojio je 11,5 poena. Nakon Belfora Kasparov je pobijedio i na turniru u Reykjaviku.
U Barcelona prvi put nije bilo samostalnog pobjednika: Garry Kasparov je podijelio prvu nagradu sa Ljubojevićem. Obojica su osvojili po 11 poena iz 16.
Neočekivan je bio rasplet petog turnira u Rotterdam. Tri kola prije kraja ubjedljivo je vodio Anatoly Karpov sa 9,5 poena iz 13. Da bi sustigao Kasparova u ukupnom poretku, bilo mu je dovoljno da u preostalim partijama osvoji 50 procenata poena.
Ali Karpov je želio više! U poziciji sa izjednačenim šansama počeo je da igra na pobjedu protiv Valerija Salova. Ovaj je, prihvativši izazov, u zanimljivoj taktičkoj borbi odnio pobjedu. U sljedećem kolu Anatoly Karpov je prešao granicu dozvoljenog rizika i izgubio od Ljubojevića. Zatim je uslijedio i treći poraz – od Johna Nunna. Takvo nešto se u Karpovljevoj praksi do tada nije dešavalo!
U međuvremenu je snažno finiširao Jan Timman, koji je na kraju prestigao bivšeg svjetskog prvaka za jedan bod…
Na završnoj etapi u Skellefteå pobjedu su podijelili Garry Kasparov i Karpov.
Ovako su se učesnici prvog Kupa svijeta plasirali u konačnom poretku: Kasparov – 83 boda, Karpov – 81, Valery Salov – 68,5, Jaan Ehlvest – 68, Ljubojević – 66,5, Nann – 65,5, Alexander Beliavsky i Nigel Short po 63,5, Timman i Robert Hübner po 57,5, Andrei Sokolov – 57, Lajos Portisch – 56, Mihail Talj – 55,5, Đula Saks – 54, Ulf Andersson i Yasser Seirawan po 53,5, Zoltán Ribli –Jonathan Speelman – 52, Rafael Vaganian – 51, Artur Yusupov – 49,5, Boris Spassky – 47,5, Predrag Nikolić – 45,5, Viktor Korchnoi – 43,5, Johann Hjartarson – 43, Jesús Nogueiras – 40, Guillermo García – 37.
U drugom Kupu svijeta odigran je samo jedan turnir, u Reykjaviku 1991. godine, a pobjednik je bio Vasily Ivanchuk. Kasnije je takmičenje prekinuto zbog odbijanja sponzora da nastavi finansiranje.
Godine 2000, na inicijativu predsjednika FIDE Kirsan Ilyumzhinov, u China je održan novi Svjetski kup – najprije su igrana takmičenja po grupama, a zatim po olimpijskom, odnosno takozvanom nokaut-sistemu. Njegovi pobjednici bili su Viswanathan Anand, koji je u finalu savladao Evgenija Bareeva, i Kineskinja Xu Yuhua, koja je pobijedila Elenu Zhukovu.
David Kugultinov o šahu
„Čini mi se da će šah zauvijek sačuvati svoju popularnost i da će, što bude viši nivo mišljenja ljudi, to šah biti popularniji“, pisao je poznati kalmički pjesnik David Kugultinov (r. 1922), odgovarajući na pismo I. Lindera 1971. godine.
„Nogama čovjek treba da uraste u zemlju svoje domovine, ali neka mu oči obuhvataju čitav svijet“, rekao je jedan mudrac.
U svojoj poeziji Kugultinov, čini se, vidi čitavu vaseljenu, a pritom nogama čvrsto stoji na rodnoj kalmičkoj stepi.
Među pjesnikovim djelima, posvećenim šahu nalazi se i poema „Šahista“, nastala prema legendi koju je Kugultinovu ispričao Mihail Talj.
Prema toj priči, svjetski prvak u bolnici igra šah s mladićem koji je sebe smatrao Nadšampionom. I što je najneobičnije, ludak dobija partiju! Međutim, kada je velemajstoru pošlo za rukom da se revanšira, mladić, uvjeren u svoju nepobjedivost, bio je toliko potresen da je ubrzo izgubio vjeru i u sebe i u svoje šahovske sposobnosti. Tako je bio izliječen ne samo od manije veličine nego i od „genijalnosti“…
Mali odlomak iz djela:
Dječak taj – u jedan jedini tren –
Poljulja sve stubove teorija.
Naizgled pogrešan, iznenadan potez
Obara stare osnove,
Otkrivajući šahu
Novi put…
Neće li baš njime krenuti umjetnost njegova?..
(Prepjev J. Nejman)
Kušnir Ala Šulimnova
(rođ. 1941), jedna od najjačih šahistkinja svijeta 1960-ih i 1970-ih, učesnica tri meča za svjetsko prvenstvo.
„Spolja pomalo podsjeća na Édith Piaf, ali taj ‘nemoćni vrapčić’ ima karakter pravog gladijatora!“ – zadivljeno je izjavio jedan novinar, posmatrajući igru moskovske šahistkinje Alle Kušnir tokom meča za svjetsko prvenstvo u Riga 1972. godine.
Bio je to njen treći duel sa svjetskom prvakinjom Nona Gaprindashvili, i pokazao se kao najnapetiji. Nakon deset partija šampionka je vodila s prednošću od tri poena, ali je izazivačica pokazala izvanredno samokontrolu i volju. Pobjedama u 11. i 14. partiji Alla je smanjila zaostatak na minimum: 6,5 : 7,5. Ipak, preostale dvije partije završene su remijem, pa je Alla treći put zaredom postala vicešampionka svijeta.
„Talenti se rađaju u miru, a karakteri u životnim olujama“, primijetio je Johann Wolfgang von Goethe. Takvom životnom olujom mogu se uporediti takmičenja za svjetsko prvenstvo! U svakom od njih Alla je igrala beskompromisno. U 36 partija dva kandidatska turnira (1964. i 1967) ostvarila je 25 pobjeda i svega 6 partija završila remijem. U 18 partija kandidatskih mečeva 1971. – 10 pobjeda i samo 2 remija. Konačno, u tri meča s Gaprindašvili, u 42 partije bilo je samo 15 remija. Kako je isticao velemajstor Igor Zaitsev, Kušnir je, „posjedujući istančan pozicioni osjećaj, često težila traženju kombinacionih staza“.
Godine 1973. Alla se preselila u Israel. Tri godine kasnije preduzela je četvrti juriš na šahovski Olimp. Zajedno sa Elenom Akhmylovskayom pobijedila je na međuzonskom turniru u Holandiji, zatim dobila mečeve protiv izazivačica Irine Levitine (6:3) i Elene Fatalibekove (6,5:3,5). U finalu se Kušnir sastala sa 17-godišnjom Majom Čiburdanidze i u krajnje neizvjesnoj borbi izgubila (6,5:7,5).
Kušnir – Gaprindašvili
Riga, 1972
8. partija meča
1.d4 Nf6 2.c4 g6 3.Nc3 d5 4.cxd5 Nxd5 5.e4 Nxc3 6.bxc3 Bg7 7.Bc4 0–0 8.Ne2 c5 9.0–0 Nc6 10.Be3 Qc7 11.Rc1 Rd8 12.Bf4 Qd7 13.dxc5 Qe8 14.Bd5 Bd7 15.Bg5 Rdc8 16.Qd2 Na5 17.Be3 e6 18.Bb3 Bf8 19.Rfd1 Rc7 20.c4 Nxb3 21.axb3 Bc8 22.Qa5 Rd7 23.Nc3 Be7 24.Nb5 Rxd1+ 25.Rxd1 Bd7 26.Nd6 Bxd6 27.cxd6 f6 28.e5 f5 29.h4 Qc8 30.Bh6 Qd8 31.Qb4 Qb6 32.Qc3 Kf7 33.c5 Qd8 34.Bg5 Qg8 35.Qe3 a6 36.Bf6 Rc8 37.b4 Rc6 38.Qg5 Rc8 39.Rd3 h5 40.Rg3 Re8 41.Qh6 Rc8 42.Kh2 Bb5 43.Qg5 Re8 44.Rc3 Bd7 45.b5 axb5 46.c6 bxc6 47.Ra3 Ra8 48.Rxa8 Qxa8 49.Bd8 1–0
(Nastaviće se)