V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Dalje se sve raspalo kao kula od karata
Posljedice igre u zatvorenoj prostoriji veoma slikovito je prikazala islandska novina „Morgunbladid“, objavivši crtež na kojem su prikazani Boris Spaski i Bobi Fišer kako izlaze iz zatvorene prostorije. Spaski bježi udesno u očajnom stanju, držeći se rukom za glavu: na čelu mu je zalijepljena rana, desni rukav otkinut, pantalone pocepane, trči u jednoj cipeli, dok je na drugoj nozi pocepana čarapa. Iz očiju mu „sijevaju varnice“, s nosa kaplje krv. Pored njega stoji razjareni Efim Geler. Lijevo od vrata — nasmijani Fišer, besprijekorno obučen, sa zavrnutim rukavima i stisnutim šakama kao bokser. Oko jedne pesnice vidi se sjaj. Pored njega stoji sekundant i metlicom skida prašinu s njegovog ramena.
Karikatura na treću partiju meča B. Spaski – R. Fišer objavljena je u jednim islandskim novinama (partija je igrana u zatvorenoj prostoriji)
Bobi Fišer je postigao svoje — izbacio je Boris Spaskog iz ravnoteže. Ali se na tome nije zaustavio. Već 17. jula uveče američka delegacija ponovo je podnijela protest na uslove u turnirskoj sali. Nova zasjedanja, rasprave — i opet je protest odbijen. Fišer i njegovi treneri, naravno, nisu prisutni na tim sastancima: on se priprema, a sve za njega obavljaju advokati.
U našoj delegaciji situacija je bila drugačija. Na svako zasjedanje morali su da idu Efim Geler ili Nikolai Krogius, a ponekad i obojica. A uveče je trebalo igrati četvrtu partiju — za koju se, naravno, trebalo pripremati uz učešće svih trenera.
U mojoj bilježnici zapisano je da je Fišer na četvrtu partiju zakasnio 5–6 minuta. Naši su pogodili po kojem planu će igrati i imali su pripremu za tu varijantu. Ali u 18. potezu Spaski se odjednom dugo zamislio. Mislili smo da namjerno odugovlači. Međutim, ili je zaboravio ono što je planirano, ili mu se učinio bolji potez, pa je izabrao slabiji nastavak. Na kraju – remi.
I on i treneri, poslije poraza u trećoj partiji, bili su zadovoljni i tim rezultatom. Spaski je ponovo izjavio da se s Fišerom može igrati. Ali, kako se kasnije pokazalo, precijenio je sebe i svoje stanje.
U tom trenutku završio se moj službeni boravak u Rejkjaviku i sjutradan sam otputovao u Moskvu. Prije odlaska još jednom smo razmijenili mišljenja o situaciji na meču. Članovi delegacije uvjeravali su da više neće biti ustupaka s njihove strane i da će se sva pitanja rješavati kolektivno. Uspjeli su i da ubijede Spaskog da isključi telefon kako ga više ne bi uvlačili u bilo kakve avanture.
Ali psihološka trauma koju je Spaski pretrpio u trećoj partiji pokazala se presudnom – dalje se sve raspalo kao kula od karata. Slomio se i sam Spaski. Postao je neodlučan, sumnjičaviji, izgubio je vjeru u trenere. Ostala je samo ničim potkrijepljena samouvjerenost.
Evo kako je dalji tok igre Spaskog u Rejkjaviku opisao njegov trener Efim Geler:
„U četvrtoj partiji varijanta je bila analizirana do 25–30. poteza, ali je Spaski već u 18. potezu skrenuo s pripremljenog puta i izabrao slabiji nastavak. U petoj partiji dopustio je Nimcovičevu odbranu, za koju se nismo spremali, zatim je brzopleto razmijenio figure i dobio lošiju poziciju. U šestoj partiji Fišer je odustao od prvog poteza e4. Odlučili smo da u tom slučaju ne uvodimo nove sisteme, već da igramo odbrane koje Spaski dobro poznaje, ali je on izabrao drugi put. U sedmoj partiji Spaski se vratio svom glavnom oružju – potezu e4, ali je u 14. potezu skrenuo s plana i dospio u izgubljenu poziciju. U osmoj partiji ponovo je za tablom odlučio da igra nešto novo, napravio previd i izgubio. U narednim partijama Spaski je opet odstupao od plana, igrao nepažljivo i pravio greške.“
Takva je ocjena trenera. Zanimljivo je čuti i samog Spaskog.
„Pogriješio sam, sastav delegacije je morao biti veći. U ‘predmeč groznici’ sami smo noću pisali saopštenja, a trebalo je raditi.
Neodlazak Robert Fišer na drugu partiju uticao je na mene.
Analizirajući partije od treće do osme, došao sam do zaključka da je Fišer u tim partijama ogromno dominirao, a moja igra je bila nervozna i neujednačena. Devetu partiju igrao sam još pod utiskom poraza, i tek u desetoj partiji, iako sam izgubio, vidio sam nagovještaje moguće igre.
Vrlo važna bila je 13. partija. To je bila najdramatičnija partija u meču. Partija se kolebala, ali ju je Fišer dobio, pokazavši glavnu osobinu – ogroman optimizam, svoju usmjerenost ka cilju i težnju ka pobjedi po svaku cijenu.“
Pročitajte još jednom posljednju rečenicu Boris Spaski i biće vam jasnije sve što se dogodilo u Rejkjaviku. U narednim partijama nije bilo značajnih promjena. Izgubljena 21. partija stavila je tačku, i 3. septembra šahovska kruna prešla je u ruke Robert Fišer.
Sumirajući meč Boris Spaski – Robert Fišer, zanimljivo je i poučno upoznati se s ocjenom ovog šahovskog dvoboja koju je dao američki velemajstor Robert Byrne:
„Robert Fišer, ne pripadajući isključivo ni napadačkom ni defanzivnom tipu šahiste, najbliži je pojmu univerzalnog šahiste.
Do meča sa Boris Spaski on je uporno branio svoj omiljeni, iako ograničeni, repertoar otvaranja. Nikada nije krio od protivnika da će na prvi potez e2–e4 odgovoriti Najdorfovom varijantom sicilijanske odbrane, a na prvi potez d2–d4 staroindijskom odbranom, te da je e2–e4 njegovo glavno napadačko oružje, nakon kojeg slijedi Sozinova varijanta ako protivnik izabere sicilijansku odbranu.
Kada se već činilo da može beskonačno koristiti svoj ograničeni repertoar otvaranja, u meču sa Borisom Spaskim uveo je senzacionalne promjene. Sa „aljehinovskom“ lukavošću iznenadio je Spaskog, prvi put u životu odigravši klasičnu varijantu daminog gambita i ostvarivši odličnu pobjedu u šestoj partiji meča.
(Nastaviće se)