Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
VESELE PRIČE O KRALJEVIMA
ČISTE BOTINE (kratke čizme) BOTVINIKA I TALJEVE ZAŠTITNE ŠALE
Poznavalac muzike
Štajnic je bio strastveni poklonik Vagnerove muzike. U Beču se upoznao s violončelistom iz orkestra kojim je dirigovao Vagner i zamolio ga da prenese kako smatra dirigenta najvećim muzičarem našeg doba. Nešto kasnije ponovo se sreo s tim orkestarcem, a ovaj mu je prenio sljedeći Vagnerov odgovor:
– Maestro Štajnic se u muziku razumije još bolje nego u šah! U svakom slučaju, izrečeno mišljenje kod mene ne izaziva nikakve primjedbe.
Bez kraljice, bez brige
U kupeu voza Laskeru je prišao jedan ljubitelj šaha i predložio da odigraju nekoliko partija. Svjetski prvak je namjeravao da se odmori i zato je rekao da jedva pomjera figure. Ali saputnik nije odustajao i ponudio je da igra bez kraljice. Da bi ga se što prije riješio, Lasker se brzo predao. Međutim, ovaj se nije smirio i ponovo je namjestio figure. Tada je Lasker odlučio da malo nauči pameti nametljivog šahistu.
– Sve sam shvatio – rekao je. – Kraljica samo smeta, i ja bih lično radije igrao bez nje.
Komšija iz kupea se dugo smijao, ali pošto je sljedeću partiju izgubio s kraljicom viška, ostao je potpuno zbunjen. Došao je red da on igra bez kraljice – i Lasker se ponovo predao. A kada je imao kraljicu, njegov nesrećni partner je opet brzo dobio mat, ne shvatajući šta se zapravo dešava. Sve se završilo time što je ljubitelj šaha potpuno poludio od takve igre, pa su ga na stanici, jadnika, ljekari odnijeli na nosilima.
Nešampionski karakter
Lasker je smatrao da po stilu igre može da odredi karakter i sposobnosti čovjeka. Jednom mu je prišla žena i pokazala požutjeli list s nekom starom partijom.
– Nažalost, ničim vas ne mogu obradovati – iskreno je rekao Lasker, letimično pregledavši poteze. – Vaš rođak je pretjerano tvrdoglav, loš psiholog, uz to i prilično tup, a lišen je i smisla za humor. Bojim se da od njega neće biti ništa.
– Ali to je vaša sopstvena partija, koja je slučajno dospjela kod mene – nasmijala se žena.
Lasker se kiselo osmjehnuo, zatim nekoliko sekundi razmišljao i dao objašnjenje:
– Sve je tačno. Eto zato me Kapablanka i pobijedio.
Jedan za sve
Jednom se Kapablanka kasno u noć vratio u hotel.
– Ko je tamo? – upitao je pospani portir.
– Hose Raul Kapablanka-i-Graupera – radi uvjerljivosti se Kubanac predstavio punim imenom.
– Dobro, uđite – promrmljao je portir – samo neka posljednji dobro zatvori vrata.
Svježi igrač
Kapablanka je držao simultanku, a jedan od njegovih protivnika, brzo dobivši mat, upitao ga je za mišljenje o svojoj igri.
– Igrate svježe, nestandardno – odgovorio je Kapablanka sa sebi svojstvenim taktom – ali zašto nijednom niste izveli konje?
– Stvar je u tome što su me tek juče upoznali sa šahom – objasnio je protivnik – a kako se konj kreće, zaboravili su da mi pokažu.
Zagonetni igrač simultanke
Mladi Najdorf je na turniru podijelio poen s Aljehinom.
– Čestitam – pružio mu je ruku partner. – Sada se možete ponositi časnom remijem sa svjetskim prvakom.
– Izvinite, ali rezultat naših susreta je 1,5 : 0,5 u moju korist – nasmiješio se Migel.
– Kakve su to šale? – začudio se kralj.
– Da-da, jednom ste od mene izgubili na simultanci u Varšavi.
– To je nemoguće, varate se – odlučno je izjavio Alehin. – Pamtim lica svih šahista koji su me ikada pobijedili.
– Dozvolite da vas podsjetim na okolnosti pod kojima se to dogodilo – rekao je Najdorf. – U simultanci je bilo planirano dvadeset pet tabli, ali su vas zamolili da dopustite još dvojici tinejdžera, željnih da se bore s tako slavnom ličnošću. Međutim, broj 25 je bio unaprijed dogovoren i vi ste odbili. „Zar ste se uplašili te dječurlije?“ – optužio vas je neko od organizatora. „Šta?!“ – razljutili ste se. – „Pa ja sam spreman da igram s njima i naslijepo!“ Tada su dječake posadili podalje od stolova, tako da ih niste mogli vidjeti. Simultanka je završena rezultatom 24:1, a jedinu pobjedu protiv vas ostvario je jedan od onih s kojima ste igrali naslijepo. Vjerovali ili ne, to sam bio ja!
– Pa to ste vi onako efektno žrtvovali topa na e6?! – uzviknuo je Aljehin, koji se, naravno, sjetio tog davnog susreta. – A ja sam se dvadeset godina mučio jer nikada nisam vidio protivnika koji me je tako lijepo nadigrao u Varšavi!
(Nastaviće se)