V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Nova etapa početka borbe za krunu
Ubrzo nakon meča u Meranu započeo je novi ciklus kvalifikacionih takmičenja za titulu svjetskog prvaka 1984. godine. Najprije su održani zonski turniri, u kojima je učestvovalo više od dvije stotine šahista iz 86 zemalja. Njihovi pobjednici (30), kao i 6 pretendenata iz prethodnog ciklusa i 6 šahista koje je FIDE odredila na osnovu najboljih individualnih koeficijenata (među njima i Kasparov), činili su tri međuzonska turnira sa po 14 učesnika.
Po dva pobjednika ovih turnira, kao i učesnici prethodnog finalnog meča kandidata — Korčnoj i Hibner — činili su osmoricu učesnika kandidatskih mečeva. Kao rezultat žrijeba određena su četiri para, čiji su pobjednici činili dvije polufinalne parove: Kasparov – Korčnoj i Smislov – Ribli. Treba napomenuti da je Smislov u ovom kvalifikacionom ciklusu postavio zaista jedinstven rekord. U 62. godini, nakon 18 godina pauze, ponovo je postao učesnik međuzonskog turnira i čak se plasirao u finale kandidatskih mečeva.
Do ove faze takmičenja uglavnom su tekla glatko. Međutim, održavanje polufinala se neočekivano zaustavilo. Krivicom tada već novog predsjednika FIDE — Kampomanesa. Za organizaciju polufinalnog meča Kasparov – Korčnoj kandidovali su se Roterdam, Las Palmas i Pasadena. Kasparov je dao prednost Roterdamu, a na drugo mjesto stavio Las Palmas. Korčnoj je izabrao Roterdam. Činilo se da je sve jasno: Roterdam je na listi oba učesnika — tamo treba da se održi meč.
Ali Kampomanes je imao svoju logiku: za mjesto održavanja određuje Pasadenu, obrazlažući odluku time da je to, navodno, u interesu razvoja šaha. Za meč Smislov – Ribli kandidovao se samo grad Abu Dabi (Ujedinjeni Arapski Emirati), i Kampomanes je, bez traženja mišljenja učesnika, proglasio taj grad mjestom održavanja tog meča.
Takvo ignorisanje mišljenja šahista, naravno, izazvalo je ogorčenje. Sovjetska šahovska federacija, Kasparov i Smislov uputili su proteste FIDE. Kampomanes dolazi u Moskvu i vodi pregovore sa rukovodstvom šahovske federacije i Sportskog komiteta. Tada novi predsjednik Sportskog komiteta — Marat Vladimirovič Gramov — sve mu objašnjava, ponekad i na ne baš korektan način, posebno insistirajući na nemogućnosti održavanja meča u Pasadeni. Kako se kasnije pokazalo, to nije bilo slučajno: već se u pozadini pripremalo negativno javno mišljenje o bezbjednosti sportista u SAD — kako bi se kasnije to iskoristilo kao argument za bojkot Olimpijade 1984. u Los Anđelesu. O tome da Gramov, govoreći o mjerama bezbjednosti, nije želio ni da čuje o bilo kakvim garancijama američkih državnih organa, jasno svjedoče i izjave koje su izrečene na kraju pregovora.
Kasparov: Možda bi trebalo odložiti meč i pokušati da dobijemo garancije o kojima se ovdje govorilo. Ako takve garancije ne budu dobijene, Vi, gospodine predsjedniče, imaćete ozbiljne razloge da, bez štete po Vašu reputaciju, odustanete od održavanja meča u Pasadeni.
Kampomanes: Uvjeren sam da ću ih moći dobiti.
Gramov: Mislim da su naši pregovori beskorisni. Vi nam ne možete ništa garantovati. Ovo je suviše ozbiljno pitanje i nije u Vašoj nadležnosti. Hvala na posjeti.
Pri tome Gramov nije uzeo u obzir mišljenje Karpova, Kasparova i Smislova, koji su, protestujući protiv nezakonitih odluka predsjednika FIDE, ipak nisu željeli da dođe do prekida mečeva. Svoj stav su jasno i kategorično iznijeli.
Karpov: Protiv sam da se mečevi prekidaju, jer bi onda ljudi mislili da Karpov navodno ne želi da igra sa Kasparovom.
Kasparov: Spreman sam da igram i ne razumijem zašto ne bih trebalo da idem u Kaliforniju. Smislov će svuda gubiti, a ja želim da igram i boriću se.
Klara Šagenovna (majka Kasparova): Prekid meča Gari ne bi izdržao.
Smislov: Zašto povezivati dva meča? Ja sam stekao pravo i insistiraću da igram. Povlačim prigovore na Abu Dabi i poslao sam pismo Kampomanesu da ću tamo igrati. Nikada neću prihvatiti da neko iza mojih leđa odlučuje o mojoj sudbini. Treba protestovati, ali ne prekidati mečeve.
Predsjednik sovjetske šahovske federacije Vitalij Sevastjanov, nakon ispraćaja Kampomanesa na aerodrom, rekao je: „Kampomanes je iz Moskve otišao ne samo uznemiren, već i bijesan zbog tona pregovora i njihovog iznenadnog oštrog završetka.”
Ali ono što se desilo — desilo se. FIDE je potvrdila mjesta i datume početka mečeva. Kada se u zakazani dan i sat, u avgustu 1983. godine, u Pasadeni i Abu Dabiju nisu pojavili naši velemajstori, njima su upisani porazi. Takva odluka, naravno, nikome nije odgovarala. Osim sovjetske šahovske federacije, osudile su je i federacije mnogih drugih zemalja i velemajstori.
Odbijanje naših igrača da nastupe u mečevima nije se dopalo ni nekim rukovodiocima države. Međutim, o tome Gramov nikada nije govorio. Ali da je upravo tako bilo, svjedoče kasniji događaji. Čim se pojavila mogućnost novih pregovora, Gramov je odmah pristao na njih. Pristao je i da pošalje Kampomanesu izvinjavajuće pismo, što je bilo jedan od uslova za nastavak mečeva.
Inicijator novih pregovora, pretpostavljam, bio je Karpov. Vrativši se u Moskvu sa međunarodnih takmičenja 5. septembra, Karpov je obavijestio Gramova da mu je Kampomanes u razgovoru rekao da je spreman za neformalne pregovore. Ko je prvi rekao „a“, na kraju nije važno. Važno je to da je Karpov pokazao zainteresovano učešće u obnavljanju pregovora o održavanju neodržanih mečeva. Iako bi njemu, vjerovatno, bilo povoljnije da igra sa Korčnim, s obzirom na ishod tri prethodna meča između njih. (Pitanje da i Karpov odustane od daljeg borbe za očuvanje šahovske krune ozbiljno se čak ni nije razmatralo. Istina, neki „vrući umovi“ su savjetovali da bi on trebalo da preda Korčnom šahovsku krunu „na tacni sa zlatnim rubom“.)
Gramov se neizmjerno obradovao i istovremeno nije mogao da vjeruje da se pojavila mogućnost da se ispravi napravljena greška. Zato je zamolio Karpova da još jednom sve precizira. Oko dva sata kasnije Karpov mu je javio da Kampomanes poziva na neformalne pregovore u sjedište FIDE u Lucernu (Švajcarska). Uz saglasnost obje strane, na pregovore 10. septembra 1983. godine delegiran sam ja.
Pregovori su trajali šest dana. Tokom postizanja saglasnosti o pojedinim pitanjima vođeni su brojni telefonski razgovori Kampomanesa sa članovima Izvršnog komiteta FIDE, rukovodiocima šahovskih federacija SAD, Mađarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i sa više velemajstora koji su potpisali apel FIDE u podršku obnavljanja mečeva. Zajedno sa Kampomanesom sačinjeni su i usaglašeni nacrti svih dokumenata koji su bili prihvatljivi za obje strane, a koji su trebalo da budu objavljeni nakon potvrde Sportskog komiteta i Šahovske federacije SSSR-a, kao i dogovora postignutih na mojim pregovorima sa Kampomanesom.
(Nastaviće se)