
Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
ŠAMPION UMORAN OD ŽIVOTA
Iako su Karpov i Kasparov skoro u svemu bili antipodi, njihovi lični životi, čudno, veoma podsjećaju jedan na drugi. Prvi brakovi su im se raspali nekoliko godina nakon vjenčanja, drugi su dugo vremena bili prilično stabilni. Oboje su stariji od svojih drugih supruga za četrnaest godina, a do nedavno su oboje imali po dvoje djece – sina i ćerku. Ipak, Kasparov je potom „nadigrao“ Karpova – oženio se treći put i dobio drugu ćerku, ali o tome ćemo kasnije.
Prva supruga dvanaestog svjetskog šampiona Anatolija Karpova, Irina Kuimova, rodila mu je 1979. godine sina, kojeg su u čast šampiona nazvali Anatolijem. Kružile su glasine da je Irina – ćerka ili prvog sekretara Lenjingradskog obkomа partije Romanova, ili kosmonauta Sevastjanova. U stvarnosti, bila je skromna djevojka iz porodice vojnog službenika, iako je on držao visok položaj.
Anatolij i Irina su se viđali skoro pet godina prije nego što su zvanično registrovali svoju vezu. Međutim, ubrzo nakon stvaranja porodice, ispostavilo se da je supruga šampiona bila tipična „domaća djevojka“ i željela je da joj muž uvijek bude uz nju, „kao kod svih“. Prije Gorbačovljeve perestrojke, putovanja supruga šahista na inostrane turnire nisu bila ohrabrivana od strane sportskih zvaničnika, i mladi supružnici se nisu vidjeli mjesecima.
Jednog dana kod Anatolija mlađeg došao je dječiji doktor – Sergej Nikitin, i Irina se neočekivano zainteresovala za njega. Da li je to zato što je on dobro liječio njenog sina, ili joj je život sa Karpovom djelovao previše običan, ili se jednostavno zaljubila…
Godine 1982. nastao je krizni period u odnosima Anatolija i njegove žene, i na kraju su se rastali. To je bio jedini slučaj u istoriji kada je supruga šahovskog kralja hladnokrvno napustila muža. Njen novi brak sa pedijatrom sklopljen je vrlo brzo, pri čemu je Sergej također napustio svoju ženu. Ljubav – ozbiljna bolest! Naravno, Irina je promijenila prezime i postala Nikitina, a ubrzo su ljubavnici dobili zajedničko dijete – ćerku Olgu.
Razni tračevi su kružili o razvodu u porodici Karpov i podjeli njihove imovine. Ali na sudu je zabilježeno da će supružnici sami, po dogovoru, odlučiti kako da podijele imovinu. Ipak, prva supruga šahovskog milionera napustila je dom noseći samo kofer sa ličnim stvarima. Irina nije bila materijalistička žena i najvažnije joj je bilo da što prije izbaci iz glave svoj prvi neuspješni brak.
Što se tiče Anatolija mlađeg, nakon što je dobio svjedočanstvo o zrelosti, posvetio se kompjuterima, jednako intenzivno koliko je Anatolij stariji u njegovim godinama bio posvećen šahu. Karpov nikada nije volio detaljno pričati o svom sinu, u intervjuima je naglašavao da on sam gradi svoj život, ne koristeći ime oca. Sudeći po svemu, to se odnosilo i na materijalnu podršku.
O njihovim odnosima govori dovoljno činjenica da se čini kako Anatolij mlađi nije samo uzeo prezime novog muža svoje majke, nego i njegovo patronimijsko ime. Zanimljivo, sin Karpova, Anatolij Sergejevič Nikitin, sa ocem dijeli samo ime…
Godine 1983. ponovo slobodan kralj, u društvu je upoznao simpatičnu djevojku Nataliju Bulanovu. Mjesec i po dana kasnije, vraćajući se sa još jednog turnira, pozvao ju je i predložio da se sretnu kako bi zajedno proslavili Osmi mart. Tako su počeli njihovi odnosi. Ipak, nakon što je jednom bio opečen, oprezni Karpov dugo nije odlučio da uđe u novi brak. Tek četiri godine kasnije održano je vjenčanje.
Nakon završetka Istorijsko-arhivnog instituta, Natalija je radila u odjelu za stare rukopise Lenjingradske biblioteke, pisala članke i sanjala o nauci. Ali nakon udaje počela su brojna zajednička putovanja (vremena su se promijenila!), i morala se posvetiti porodičnim obavezama. Često prati supruga na inostrane turneje, ali mirno podnosi i razdvojenost. U Moskvi Natalija ima mnogo svojih poslova i hobija. Tako su svi zidovi njenog stana na Frunjenskoj naberežnoj, koji joj je početkom devedesetih povoljno kupio Karpov od jednog profesora koji je emigrirao u Izrael, prekriveni slikama.
Supružnici imaju mnogo zajedničkih interesa, na primjer japansku kuhinju: u svim zemljama u kojima borave, obavezno je da program uključuje večeru u japanskom restoranu. Drugi zajednički hobi su društveni plesovi: sa zadovoljstvom pohađaju takmičenja u sportskim plesovima, pri čemu preferiraju latinoameričke. Natalija tog dana oblači balsku haljinu, Anatolij – smoking, a između nastupa ponekad i sami pokazuju plesni nivo.
Sve je išlo dobro, ali jednu važnu stvar Anatolij i Natalija nisu mogli riješiti… I evo radosnog događaja – 1999. godine im se konačno rodila kćerka, koju su sretni roditelji nazvali Sofija. Sada je već školarica. Djevojčica ima i ozbiljan hobi – ali ne šah, nego balet…
Godinu i po prije dolaska kćerke, 1998. godine, pobijedivši Ananda u Lozani, Karpov je posljednji put osvojio titulu svjetskog šampiona (prema FIDE verziji). Autor ovih redova prišao je uzbuđenoj Nataliji i čestitao joj. I tada je ona izgovorila mudre riječi:
„Mnogi kažu da je Anand izgubio jer je bio umoran od prethodnih mečeva, „na putu“ ka Tolji, a da je moj muž, približavajući se „pedesetici“, jednostavno „umoran od života“, to se nekako zaboravlja.“
(Nastaviće se)