
V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Maks Eve
Peti svjetski šampion, Max Eve, nosio je šampionsku krunu svega dvije godine. Godine 1937, u meču-revanšu, Aleksandar Aljehin vratio je titulu i zadržao je do kraja života, jer u uslovima izbijanja Drugi svjetski rat nije bilo moguće organizovati nove mečeve za titulu prvaka svijeta.
Eve je šahovske figure uzeo u ruke sa pet godina, a kao mladić brzo je napredovao u majstorstvu. Čak 13 puta bio je prvak Holandije i osvojio brojne međunarodne turnire. Istovremeno se bavio naukom i stekao zvanje doktora matematičkih nauka.
O njegovom šahovskom stvaralaštvu autor ne piše mnogo, već se fokusira na njegovo predsjedništvo i lične susrete. Eve je bio predsjednik FIDE od 1970. do 1978. godine. Kao vrlo komunikativan i taktičan čovjek, bio je prijatan sagovornik, ali u kriznim situacijama — posebno prilikom organizacije finalnih mečeva za titulu prvaka svijeta — pokazivao je neodlučnost i preveliku sklonost da sluša zapadnu stranu.
To je naročito došlo do izražaja tokom priprema za meč Boris Spaski – Bobiy Fišer. Zbog toga je bio kritikovan širom svijeta, pa čak i od svog prijatelja Mihail Botvinik, ali Eve na kritike nije mnogo obraćao pažnju.
Eve je više puta dolazio u Sovjetski Savez — kako radi susreta sa Botvinikom, tako i zbog učešća na ceremonijama otvaranja i zatvaranja svjetskih prvenstava. On je stavio lovorov vijenac šampiona svijeta na glavu Spaskog 1969. i Anatolija Karpova 1975. godine. Autor je predsjedavao tim ceremonijama, kao i nekim mečevima za titulu svjetske šampionke.
Nakon što je Botvinik postao prvak svijeta, šahovska dominacija ostala je više od 20 godina u SSSR-u — u borbi za titulu učestvovali su isključivo sovjetski šahisti. Zbog toga nije bilo većih problema u odnosima sa FIDE i Eveom, iako nisu sve njegove odluke nailazile na odobravanje.
Godine 1974, uoči izbora za predsjednika FIDE, Eve je došao u Moskvu tražeći podršku. Na sastanku je istakao da od glasova SSSR-a i afričkih zemalja zavisi ishod izbora. Usprkos određenim rezervama, podržan je — između ostalog i zato što je postojala mogućnost da na čelo FIDE dođe manje poželjan kandidat.
Zanimljivo je da je uoči glasanja podršku Eveu telegramom dao i Bobi Fišer. Dana 26. juna 1974. ponovo je izabran za predsjednika. Međutim, kasnije je, osjetivši slabljenje podrške, odlučio da se više ne kandiduje.
Godine 1978. ponovo je posjetio Sovjetski Savez i nakon povratka izrazio žaljenje što se povukao sa funkcije, o čemu je pisao u pismu autoru. U njemu je zahvalio na gostoprimstvu, istakao značaj otvorenog dijaloga i izrazio nadu u buduću saradnju u svijetu šaha.
„FIDE, Amsterdam, 30. avgust.
Gospodinu Ivoninu.
Poštovani gospodine Ivonin, želim da Vam izrazim iskrenu zahvalnost za gostoprimstvo koje mi je ukazano u Sovjetskom Savezu. Veoma sam cijenio susrete sa Vama i sa tako velikim brojem dobronamjernih ljudi, podjednako zainteresovanih za sport uopšte, a posebno za šah. Proveo sam divno vrijeme i naročito mi je bilo drago što smo imali priliku za duže razgovore.
U prethodnim godinama naši susreti bili su prilično kratki. Duža komunikacija uvijek vodi boljem razumijevanju i stvara čvrstu osnovu za rješavanje zajedničkih problema u šahovskom svijetu. Imajući to u vidu, možda je šteta što sam se odrekao mjesta predsjednika FIDE, ali se nadam da će novi predsjednik, ko god to bio, voditi politiku tijesne saradnje sa jakim federacijama, a posebno sa federacijom SSSR-a.
Još jednom primite moju najiskreniju zahvalnost. Nadam se da ćemo se ponovo sresti u budućnosti.
Iskreno Vaš, Eve, predsjednik FIDE.“
U opštim ocjenama o Maksu Eveu mišljenja su podijeljena. Velemajstor Yuri Averbakh, na primjer, izjavio je u jednom televizijskom filmu o šahu da je Eve bio sklon kompromisima, ali da je Sportkomitet SSSR-a vršio pritisak na njega, dok sam Eve nije volio silovite metode.

Sa predsjednikom Maksom Eveom i budućim predsjednikom Florenciom Campomanesom
Mihail Botvinik je o Eveu napisao: „On nije bio prijatelj naše zemlje.“ Još otvorenije, i vjerovatno prilično tačno, rekla je Eveova udovica u pomenutom filmu: „Eve je uvijek mrzio sovjetski sistem, ali to nije mogao reći.“ Nakon tih riječi jasnije je zašto je u određenim situacijama postupao na način koji nije bio u interesu naših šahista.
Jednu takvu situaciju opisao je Viktor Baturinsky (iako je autor lično prisustvovao tom događaju):
Početkom 1971. godine Eve je prvi put došao u Moskvu kao predsjednik FIDE. U njegovu čast u Centralnom domu novinara organizovano je veče na kojem su, između ostalih, prisustvovala četiri svjetska prvaka — Botvinik, Vasilij Smislov, Tigran Petrosjan i Boris Spaski.
Jedan novinar postavio je Eveu pomalo nezgodno pitanje: „Koga smatrate najistaknutijim među svjetskim prvacima?“ Eve je, bez razmišljanja, odgovorio: Bobija Fišera.
Kada su silazili sa scene, velemajstor Salo Flohr, dugogodišnji Eveov prijatelj, rekao mu je: „Maks, loše si odgovorio — Fišer još nije svjetski prvak.“ Eve je pokušao da ublaži svoju izjavu, ali u tome nije uspio.
Zbog toga, kada neki tvrde da je zasluga Evea to što je održan meč Boris Spaski – Bobi Fišer, to nije tačno.
Meč je, u stvari, spasio sam Spaski svojom ogromnom željom da igra, usprkos brojnim nepravilnostima u organizaciji i toku susreta — što ga je na kraju koštalo šampionske krune.
(Nastaviće se)