Evgenij Gik: Ljudi i figure (31.nastavak)

Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.

ZATVORSKI ROMAN

Robert Fišer, jedanaesti šahovski kralj, bio je zaokupljen problemom ženidbe još prije nego što je napunio dvadeset godina. Godine 1962, na Olimpijadi u Varni, Mihail Talj odlučio je da uzme intervju od njega za riški časopis „Šah“, čiji je tada bio glavni urednik. Šetali su se rivom, a bivši svjetski šampion upitao je budućeg:

„Bobi, već vam je devetnaest, razmišljate li o ženidbi?“
„Upravo sam sada zaokupljen tim problemom i ne znam šta da radim“, povjerljivo je rekao Fišer. „Da li da kupim polovni automobil ili da se oženim.“

Robertu se nisu dopadale Amerikanke, jer su, po njegovom mišljenju, provodile previše vremena u frizerskim salonima, dok su ga privlačile egzotične djevojke s Tajvana i iz Hongkonga. Polovni automobil tada je koštao oko sedamsto dolara, a toliko bi iznosili i putni troškovi ukoliko bi, u krajnjem slučaju, mladu trebalo poslati nazad kući. Tako je Bobi zaista bio pred teškim izborom, koji na kraju ipak nije napravio. Ali nećemo ići unaprijed.

U mladosti su se na Fišerovom putu pojavljivale razne djevojke – šahistkinje i dame daleke od igre – ali ozbiljnih romansi nije bilo. Često boraveći u Budimpešti, Robert je odlazio u goste porodici Polgar, mnogo se družio s genijalnim sestrama, naročito sa najstarijom Žužom. Djevojke tada nisu bile udate i da je udvaranje započeo s jednom od njih, mogla je nastati najslavnija šahovska porodica u istoriji, koja bi, kako kažu teniseri, nastupala u dublu. Međutim, dalje od šahovske table stvari nisu otišle.

Godine 1990. Fišer se upoznao s poznatom mađarskom šahistkinjom Petrom Štadler, koja ga je često posjećivala u Los Anđelesu. Godine 1995. čak je napisala knjigu posvećenu njihovim susretima – „Jedna godina sa šahovskim genijem“. Novinare je, naravno, zanimalo kakva je bila priroda njihovog odnosa, ali ni u intervjuima, ni u knjizi, u kojoj je Fišerov portret predstavljen prilično upečatljivo, Petra se nije dotakla intimne strane njihove veze. Kako se završila njihova „romansa“? Kako je sama Petra pisala, Fišer ju je izmučio neprekidnim razgovorima na antisemitske teme i na kraju ju je to iscrpilo.

Da, iako su i majka i otac Roberta bili Jevreji, on je – izuzetno rijedak slučaj! – ispoljavao ratoborni antisemitizam. Ubrzo nakon raskida s Fišerom, Petra se udala za sovjetskog velemajstora Rustema Dautova i uzela njegovo prezime; danas žive u Njemačkoj.

Još jednu sigurnu priliku za ženidbu Fišer je propustio početkom devedesetih, i ponovo je junakinja nezavršenog romana bila Mađarica. Evo te dirljive priče.

Mlada šahistkinja Zita Rajčani, pregledajući jednom partije bivšeg šahovskog kralja, neočekivano se i za samu sebe zaljubila u njihovog autora i zbog toga izgubila san i mir. Nije ni čudo – koga su kombinacije američkog genija ostavljale ravnodušnim? Neka njegova remek-djela toliko su djelovala na Zitu da je poželjela da s nekim podijeli svoja osjećanja, pa je pomislila da za to nema boljeg adresanta od samog Fišera.

Savladavši stid, sedamnaestogodišnja djevojka poslala je pismo svom idolu. Kada je Robert dobio poruku iz Budimpešte, nije odmah shvatio da u rukama drži plavu pticu sreće. Ali je, poslije godinu dana, ipak odgovorio svojoj mađarskoj obožavateljki. Tako je započela njihova šahovska romansa. Ubrzo je Zita otputovala u Los Anđeles kako bi se na licu mjesta upoznala s Fišerovim stvaralaštvom. Zaljubljeni su mnoge besane noći proveli za šahovskom tablom, analizirajući razne varijante. Pojavili su se i prvi plodovi njihove ljubavi: Zita je svoju devetnaestu godinu proslavila pobjedom na prvenstvu Mađarske za djevojke.

Sada je Rajčani odlučila da se pobrine za budućnost (žene su uvijek praktičnije). I jedne romantične večeri šapnula je svom izabraniku: „Bobi, dragi, pa odigraj već jednom s nekim, jer nas čekaju tako veliki troškovi!“ Do tog vremena Fišer već dvadeset godina nije sjedio za šahovskom tablom, ali ga je voljena nagovorila. Ona se potom prihvatila i potrage za sredstvima za organizovanje meča.

Pokušaji da se pronađu sponzori u arapskim zemljama nisu urodili plodom, ali je pet miliona dolara izdvojio veliki zaljubljenik u šah, jugoslovenski milioner Jezdimir Vasiljević. Tako je 1992. godine Fišer ponovo sjeo za tablu sa Spaskim, ponovo ga pobijedio i pritom zaradio više od tri miliona dolara. Zita je pratila Roberta na meču, koji je održan na ostrvu Sveti Stefan i u Beogradu, i mogla je biti zadovoljna što se njena ideja tako uspješno ostvarila. A biznismen, koji je velikodušno finansirao taj nostalgični meč, pokazao se kao jugoslovenski Mavrodi, graditelj finansijskih piramida. Ubrzo je bez traga nestao u Izraelu.

Posljednji Fišerov trijumf pretvorio se za njega u tragediju. U Ameriku se nije mogao vratiti zbog kršenja uslova blokade Jugoslavije, a uz to je na konferenciji za novinare Robert javno pljunuo na pismo-upozorenje Stejt departmenta SAD. Da i ne govorimo o tome da nije ni pomišljao da plati porez na dobijeni honorar. Tako ga je kod kuće čekala zatvorska ćelija, pa je radije prešao u Budimpeštu, gdje je živjela njegova voljena.

Međutim, i tamo ga je čekao udarac. Iako je materijalna budućnost Roberta i Zite bila obezbijeđena, još jednom se potvrdila izreka da sreća nije u novcu. Rajčani je odlučila da napusti Fišera i odbila je da postane njegova supruga, uprkos tome što ju je gotovo svakodnevno prosio. Po svemu sudeći, mađarska juniorka više nije mogla da izdrži zajednički život sa psihički neuravnoteženim šampionom.

(Nastaviće se)