Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
POTPUNO SE IZGUBITI ZBOG VOLJENE
Okršaji osmog svjetskog šampiona Mihaila Talja uvijek su prolazili uz avanture, bili burni i uzbudljivi. Burna je bila i njegova privatna životna priča. Talj je imao tri zvanične supruge. Istina, nisam siguran da li uopšte vrijedi računati predstavnicu slavnog grada Tbilisija, koja je početkom sedamdesetih bila njegova žena svega nekoliko dana.
Sa šarmantnom Gruzijkom po imenu Irina Mihaila je spojila Taljeva majka Ida Grigorjevna, koja je negdje doznala da joj je baka bila bivša kneginja.
„Muročka“, kako je Mihail zvao majku, govorio je: „Kneginja ne može biti bivša, kao što ni bernardinac ne može biti bivši. To je rasa, a ne funkcija! Bivši može biti sekretar oblasnog komiteta.“
Međutim, Irina je ostavljala utisak pravog anđela: čista i uzvišena, posjećivala je Talja u tbilisijskoj bolnici, gdje su mu radili operaciju, poklanjala mu svoje stihove. Talj je zato s velikim zamahom proslavio drugo vjenčanje – raskošno i pompezno, čak je prenošeno na gruzijskoj televiziji. Mladenci su odmah odletjeli u Moskvu i smjestili se u hotel. Ubrzo se ispostavilo da se djevojka udala za šahovskog genija s jednim jedinim ciljem: da se osveti svom gruzijskom prijatelju, poznatom sportisti-rvaču, kojeg je godinama voljela, ali joj on nije uzvraćao osjećanja (očigledno ih je potiskivao).
Treba reći da je lukava djevojka postigla svoje: saznavši za vjenčanje voljene s Taljem, ponosni Gruzin, osramoćen i ponižen, doputovao je u Moskvu, dojurio u hotel gdje su boravili mladenci i izjavio da će, ako crnooka ljepotica ne bude njegova, dići ruku na sebe. Naravno, prevarantkinja je napustila prestonicu sa strastvenim Kavkascem, a Talj je ostao sam. Bio je to njegov jedini poraz na ličnom planu i nije volio da ga se prisjeća.
Dvije druge Taljeve žene – prva Sali i posljednja Angelina – obe su bile iz Rige (Sali je djetinjstvo provela u Litvaniji, a zatim se preselila u Jurmalu). Obe su šahovskom čarobnjaku podarile nasljednike: Sali mu je 1960. rodila sina Geru, a Gelja petnaest godina kasnije kćerku Žanu. Objema je Talj u životu donosio ne samo radost, ali to im nije smetalo da vole tog svijetlog čovjeka do njegovih posljednjih dana. A Sali je čak objavila knjigu o njihovoj ljubavi, nazvavši je „Ljubav i šah“. Naravno, u njoj nije bilo nijednog šahovskog poteza – samo ljubavni.
Sali Landau i Mihail Talj bili su upečatljiv par. Voljeli su se, ali je svako vodio nezavisan, samostalan život, pa je njihov brak bio unaprijed osuđen. Sali je, kao i njeni roditelji, bila glumica – najprije u Ruskom dramskom teatru u Viljnusu, a zatim ju je poznati reditelj Pavel Hamski pozvao u Riški teatar za mlade. Uz to je bila i estradna pjevačica, nastupala u popularnom ansamblu Edija Roznera, sarađivala i s Raimondom Paulsom.
Zelenooka ljepotica Sali imala je vatreno-riđu, zlatastu kosu. „Takvu kosu imaju samo vanzemaljke“, rekao je Talj jednom svojoj mladoj supruzi. A drugi put priznao je: „Rembrandtova žena Saskija bila je isto tako riđa kao ti. Neka i ja imam svoju malu Sasku.“ Tako ju je cijelog života i zvao – Saska.
Ukratko, Taljeva izabranica bila je đavolski lijepa, nijedan muškarac nije ostajao ravnodušan kad bi je vidio. A Talj je bio miljenik Kaise, ali i opšti miljenik. Prije njega glumica je imala nekoliko ozbiljnih veza, ali se poslije upoznavanja sa šahistom u novogodišnjoj noći 31. decembra 1958. njen život promijenio. Budući svjetski šampion zaljubio se u Sali na prvi pogled i učinio sve da ona postane njegova žena. Konačno ju je osvojio kada je sjeo za klavir i nadahnuto joj odsvirao Šopena. A pritom je od rođenja imao tjelesni nedostatak – nedostajala su mu tri prsta na desnoj ruci.
Ali sve Taljeve nedostatke nadoknađivala je njegova zapanjujuća duhovitost. Kada su on i Sali podnosili prijavu u matični ured, mlada je primijetila nepoznatog čovjeka s fotoaparatom. Upitalaa je Talja ko je to.
– Fotoreporter časopisa „Sovjetski Savez“ – odgovorio je mladoženja.
– Šta sad – rekla je nezadovoljno Sali – sada će čitav Sovjetski Savez znati za naš brak?
– Ne – umirio ju je Talj – samo njegovi čitaoci!
Jednom, dok su boravili u Parizu, krenuli su u posjetu. Tada je za njegovu efektnu suprugu počeo pokazivati interes jedan Francuz koji više nije bio prve svježine. Govorio joj je komplimente, davao kamuflirane, ali prilično otvorene nagovještaje i ponude. Talj je, prolazeći pored njih, namignuo Sali i dobacio zavodniku:
– Govorite glasnije, ona ništa ne čuje.
Francuz je bio razočaran. Shvatio je da su svi njegovi napori bili uzaludni.
Tih godina Mihail je uvijek sa sobom nosio Salin portret, a ona se smijala: „Kao Aljehin svoju mačku.“ Inače, na turniru kandidata u Kurasau taj portret mu je ukrao Fišer. „Hoću da imam sto pedeset odijela, tri kuće i takvu ženu kakvu ima Talj “, priznao je Bobi.
Na turniru kandidata u Kurasau Talj je dobio bubrežne kolike i završio u bolnici. Čim mu je malo laknulo, požurio je da se otpusti. Predložili su mu da se još malo zadrži radi detaljnog pregleda. Ali Talj je to kategorički odbio. Glavni ljekar bolnice, drag čovjek, rekao mu je pred otpust:
– Tamo kod vas je tako strašno, hapse i šalju u Sibir. Ostavite bar svoju ženu Sali ovdje, jako mi se sviđa.
– Ona se vama sviđa ovdje – usprotivio se Mihail – a ja ću je, ako zatreba, voljeti i u Sibiru.
…Kada se Sali preselila kod šampiona, dospjela je u toplu porodičnu atmosferu, ali je istovremeno odmah osjetila da se u porodici krije neka zagonetka. Porodičnu tajnu nije bilo lako odmah razotkriti…
(Nastaviće se)