Vladimir Nejštadt
Mičel je upravo takav šah i zamislio – dva puta osvaja srebro na dopisnom prvenstvu Britanije (1944–1945 i 1945–1946), što mu daje pravo da igra u prvom Svjetskom prvenstvu u dopisnom šahu. Kako je poznato, ideju o održavanju takvih prvenstava još je 1936. godine iznio Aleksandar Aljehin, ali je realizovana tek nakon Drugog svjetskog rata, i pritom nijedan predstavnik šahovske supersile – SSSR – nije učestvovao u prvom dopisnom prvenstvu svijeta. „Zbog straha od buržoaskih zaraženosti“, ironično primjećuje Mičel. A možda mu je to i išlo u korist – da je bio u dopisnoj igri sa sovjetskim učesnicima, „mladoturci“ bi mu dali još jedan razlog da ga svrstan među ‘krtice’…
Prvo Svjetsko prvenstvo, kao i narednih devet, održavalo se u dvije etape:
- 1947–1950 – preliminarni mečevi u 11 grupa, po 7 igrača u svakoj.
- 1950–1953 – finalni turnir, u koji se Mičel probio bez većih problema.
U svojoj grupi podijelio je 1–2. mjesto sa Šveđaninom Haraldom Malmrenom, remizirao s njim i pobijedio u svim ostalim partijama. Prvi šampion svijeta bio je Australijanac Sesil Pardi sa 10 poena od 13. Mičel je podijelio 5–6. mjesto s Austrijancem L. Vacom, pri čemu je u direktnom meču pobijedio Pardija. Englez je takođe “skinuo skalp” O. Bardu (Norveška), doktoru Balogu (Mađarska), Dž. Kolinsu (SAD), doktoru E. Adamu (Zapadna Njemačka) i I. Vio (Francuska). Po završetku prvenstva, Mičel postaje prvi britanski velemajstor dopisnog šaha!
Dalje, piše on, „s vremenom je sve teže i teže bilo nalaziti vrijeme za učešće u takmičenjima, jer je posao postajao sve zahtjevniji (podsjetimo, u tim godinama on vodi odjel MI5 za borbu protiv špijunaže). Osim toga, od sredine 50-ih i nadalje počeli su me slati na petonedjeljna službena putovanja u inostranstvo gotovo svake zime… Ne računajući sezonu 1960–1961, prestao sam da se bavim dopisnim šahom sve do odlaska u penziju…“
O razlozima svoje penzije Mičel jasno ne piše, ali ona je bila prisilna. “Mladoturci” su mu se lijepili kao prljav list. Formirano je zajedničko odjeljenje, sa predstavništvima MI-6 i MI-5, pod neobičnim nazivom “Komitet za bijeg” (“Fluency Committee”), na čelu sa Arturom Martinom. Zaposleni u ovom komitetu trudili su se dokazati da je ili penzionisani Mičel, ili njihov vlastiti šef Holis – sovjetski špijun.
Mičela su ne jednom izvlačili iz njegovog imanja u Šeringtonu (mali gradić 80–90 km sjeverno od Londona) i mučili ga ispitivanjima u konspirativnim stanovima… Komitet je trajao pet godina, a onda je “komitet” naredio kraj, iako su mu nesumnjivo postojali snažni zaštitnici u hodnicima vlasti (jer, kako bi inače “mladoturci” kopali pod Holisa i Mičela još prije njihove penzije?).
Već i nakon Mičelove smrti pojavljuju se publikacije poput članka Džordža Karvera iz septembra 1988. godine, u kojoj on tvrdi:
„Ako je zaista postojao ‘peti čovjek’ (u čuvenoj Kembridž petorci), krug kandidata sa neophodnim pristupom tajnim informacijama – po rangu – bio je veoma mali“.
Po mišljenju Karvera, to su mogli biti: Gaj Lidel (zamjenik direktora MI-5 od 1947. do penzije 1952), Rodžer Holis, Grem Mičel. Navodno je Mičel sastavio očigledno lažan i pogrešan izvještaj o izdaji Berdžesa i Meklina. Na osnovu tog dokumenta, Harold Mekmiljan je dodijelio Filbiju ono što je on nazvao najljepšim danom svog života – javnu izjavu o nevinosti u Donjem domu Parlamenta.
U rezimeu koji je pomogao sastaviti Mičel, navedeno je da Filbi nije bio treći čovjek, ako je takav uopšte postojao.
Međutim, ono što Karver piše o Mičelu može biti i samo pretpostavke i tračevi, kojih je koliko hoćeš smislio revni lovac na ruske agente Artur Martin i društvo. Čudno je da Karver čak i ne pominje Kernkrosa, iako je on još 1964. priznao (kad ga je Blant odao) da je on sam bio sovjetski agent – i u stvari “peti čovjek”.
Holis je penzionisan skoro odmah nakon Mičela – 1965. godine. Osam godina kasnije, nesrećnik – bivši direktor, vršnjak Mičela, iznenada je preminuo od moždanog udara. 1981. premijerka Margaret Tačer objavila je Parlamentu: dosta, Holis nije mogao biti “krtica”! U odbranu Mičela, “Gvozdena dama” nije izrekla ni riječ. Njegove fotografije nema u knjigama o MI-5. Možda baš zato što je ostao sumnjiv – kao “krtica”?
(Sutra poslednji nastavak)