Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
DUBOKO RAZUMIJEVANJE
Sedmi svjetski šampion Vasilij Smislov i njegova supruga Nadežda Andrejevna obilježili su 1998. godine zlatnu svadbu. Pravi rekorderi!
Prvi muž Nadežde Andrejevne bio je hapšen i zatvaran i umro je početkom četrdesetih godina. Ostao je sin Vladimir Selimanov, koga je Smislov usvojio (zajedničke djece supružnici nisu imali) i prema kome se odnosio kao prema rođenom. Vladimir je bio jak šahista i krajem pedesetih predstavljao je SSSR na omladinskom prvenstvu svijeta. Najvjerovatnije bi postao velemajstor, ali je tragično stradao veoma mlad. Od tada je Smislovljeva supruga gotovo uvijek pratila Vasilija Vasiljeviča na njegovim putovanjima, naročito u posljednjim godinama, kada mu se vid pogoršao.
Za toliko godina zajedničkog života supruga šahovskog kralja naučila je da čita njegove misli i tako postala… junakinja jedne vrlo vesele priče. Jednom su na prvenstvu države nekoliko velemajstorskih supruga pitali o njihovom nivou igre. Kada je red došao na Nadeždu Andrejevnu, dala je sjajan odgovor:
„Šah ne igram, ali poziciju – razumijem.“
Saznavši za taj odgovor Smislovljeve supruge, koji je odavno postao aforizam, velemajstor Mark Tajmanov bio je zapanjen i s tugom priznao:
„A ja, nažalost, obrnuto: šah igram, a poziciju često i ne razumijem.“
Pedestih godina Vasilij Vasiljevič se neočekivano zaljubio. Predmet njegove strasti bila je veoma lijepa žena, velemajstor iz Jugoslavije i učesnica turnira kandidatkinja – Milunka Lazarević. Romansa je bila veoma burna, a stalna putovanja na šahovske turnire u Jugoslaviju omogućavala su da se održava. Smislov je čak bio spreman da zbog voljene žrtvuje svoju šahovsku karijeru. Međutim, supruga je činila sve da zadrži muža. Stizalo se i do obraćanja zvaničnim organima. A 1959. godine u Jugoslaviji je održan Turnir kandidata (koji je osvojio Talj), i supruge sovjetskih učesnika namjeravale su da se pridruže svojim muževima na putovanju. Ipak, vlasti su se pribojavale da puste u inostranstvo Nadeždu Andrejevnu, koja je u naletu bijesa mogla napraviti veliki skandal. Pošto bi zabrana izlaska samo jednoj od velemajstorskih supruga bila previše gruba, donesena je odluka tipična za to vrijeme: ne pustiti nikoga…
Na kraju je Smislovljeva supruga ipak dobila taj „meč života“ protiv jugoslovenske šahistkinje. Strasti su se stišale i „bludni muž“ se vratio kući, u svoju visoku zgradu na Trgu ustanka. Uostalom, to je bila jedina ozbiljna zaljubljenost šahovskog kralja – više razloga za ljubavne nemire supruzi nije davao. Kako se kaže, dobar „izlet ulijevo“ učvršćuje brak! Njihov dalji život proticao je bez potresa, a brige su donosile samo bolesti.
Više od šezdeset godina Nadežda Andrejevna brinula je o Vasiliju Vasiljeviču, štiteći ga od svih nevolja i opasnosti. A u posljednjim godinama, kada mu se vid katastrofalno pogoršao, supruga je postala njegov lični ljekar, njegove oči, njegov vodič. Ne znajući da igra šah, ali čuvajući bivšeg svjetskog šampiona, ona je u istoriju šaha dala veći doprinos nego poneki velemajstor…
U proljeće 2010. Smislov je preminuo. U Botkinskoj bolnici prestalo mu je da kuca srce. Velemajstor – pravi šahovski dugovječnik – po broju proživljenih godina znatno je nadmašio sve prethodne svjetske šampione. Umro je nekoliko dana nakon što je napunio 89 godina. Nadežda Andrejevna nadživjela je Smislova svega tri mjeseca (bila je pet godina starija od muža). Gotovo kao u bajci: živjeli su dugo, sretno i umrli (skoro) istog dana.
(Nastaviće se)