

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Kapablanka je i dalje bio u toku sa svim šahovskim događajima u Sovjetskom Savezu. Tome je doprinijela prijateljska korespondencija s jednim od aktivnih šahovskih radnika SSSR-a, Valerijanom Jeremejevom. Ispod donosimo jedno od Kapablankinih pisama, iz kojeg se može saznati njegovo raspoloženje u tom periodu, najbliži planovi i pratiti rute „lutajućeg viteza“ šahovske igre:
„Berlin, 31. mart 1935. godine:
Dragi gospodine Jeremejev! Evo obećanog članka, nadam se da će Vam se dopasti. U svakom slučaju, poslao sam ga Vama čim sam obećao. Stigao sam direktno u Berlin, ne zaustavljajući se u Varšavi, i ovdje sam predao svoje zdravlje u ruke ljekara, mog veoma dobrog prijatelja, koji me uvijek veoma dobro liječi. Pišem Vam ležeći u krevetu, ali sutra ću već ustati potpuno zdrav.
U Berlinu ću ostati još nekoliko dana, zatim ću posjetiti nekoliko gradova u Njemačkoj radi održavanja simultanki, a potom u Pariz, odakle ću otputovati u Margit radi učešća na turniru. Tamo ću razgovarati o Vašim šahistima.“
Na granici (SSSR), kao i na drugim granicama, sve je prošlo savršeno, tako da su sve moje lijepe stvari sa mnom. Moje pozdrave Vašoj supruzi. Molim Vas također da prenesete od mog imena pozdrav gospodinu Kriljenku i još da mu zahvalite na pažnji.
Želim Vam sve najbolje i hiljadu puta zahvaljujem na Vašoj ljubaznosti.
Predani Vama, H. R. Kapablanka.
Članak, na koji Kapablanka u svojim pismima upućuje, posvećen je rezultatima V Moskovskog turnira. Objavljen je u časopisu „64“ (1935, br. 4–5).
Kada je prošla 1935. godina i nastupila nova, 1936. godina, šahovski svijet je ugledao starog, a istovremeno obnovljenog Hosea Raula Kapablanku, spremnog da dostojno bori za povratak svjetske krune.
MOSKVA, 1936: „REZULTATIMA SAM VEOMA ZADOVOLJAN“
Još tokom Drugog moskovskog turnira Kapablanka je sa sigurnošću izjavio da bi igrao znatno bolje na sljedećem takmičenju, kada bi ono bilo, recimo, za godinu dana. I ta se njegova želja ostvarila.
Godine 1936. odlučeno je da se organizuje novi međunarodni turnir, veoma jak po sastavu.
O tome je Kapablanka blagovremeno obaviješten. Sačuvana su dva pisma koja je poslao iz hotela „Margit“ Valerijanu Jeremeevu, jednom od organizatora Trećeg moskovskog međunarodnog turnira. Ona otkrivaju neke malo poznate strane Kapablankinog života.
Ova i druga Kapablankina pisma, koja je svojevremeno autorima ove knjige ustupio V. E. Jeremeev, objavljuju se po prvi put.
„Grand-hotel ‘Margit’, 13. april 1936.
Poštovani gospodine Jeremeev!
Danas sam primio Vašu depešu sa obavještenjem da su moji uslovi prihvaćeni i da mi šaljete pismo. Sa zadovoljstvom ću ga očekivati. Prošle godine uslovi su bili sljedeći — honorar od pet stotina dolara i, pored toga, nadoknada mojih putnih troškova u iznosu od dvije stotine dolara. Zamolio bih Vas da budete ljubazni i da mi do kraja mjeseca pošaljete 200 dolara u Kubansku ambasadu u Londonu. Što ih ranije pošaljete, to će za mene biti bolje. Preostalih pet stotina dolara honorara možete mi isplatiti u Moskvi.
Naravno, smatram da će svi ostali prošlogodišnji uslovi važiti i ove godine i da ćete i ovoga puta moći da mi nabavite bundu od hermelina.
Budite ljubazni i dajte uputstva da me na granici ne uznemiravaju u vezi sa prtljagom. Molim Vas da mi organizujete zaseban kupe na putu od granice… i da mi javite da li ću putovati u Lenjingrad.
Ako mi budete organizovali simultane partije prije turnira, molim Vas da ih, kao što je to bilo prošle godine, ne zakazujete na dan mog dolaska, već za naredni dan, i da ostavite makar jedan dan za intervjue.
Obavijestite me koliko ću, prema Vašim proračunima, ostati u SSSR-u nakon turnira. Naravno, podrazumijevam da će, kao i ranije, svi moji troškovi tokom boravka u SSSR-u biti plaćeni.
Oprostite što Vam pišem na engleskom jeziku. Imam veoma malo prakse da bih pisao na francuskom i slično.
Sa najljepšim željama,
Iskreno Vaš,
H. R. Kapablanka
„Ovdje (turnir) počinjemo 15. Ne znam koliko ću dobro nastupiti ovdje, jer se nisam ozbiljno bavio šahom otkako sam bio u Moskvi, ali nakon prakse koju ću steći na ovom turniru (u Margitu), nadam se da ću dobro igrati na Vašem turniru.“
U sljedećem pismu od 21. aprila Kapablanka je saopštio da je primio poziv za turnir i da je, po dolasku u Moskvu, spreman da već narednog dana održi simultanku protiv 25–30 šahista.
Tako je 11. maja 1936. godine kubanski velemajstor ponovo stigao u Sovjetski Savez, ovoga puta radi učešća na Trećem moskovskom međunarodnom turniru. Među učesnicima ovog, prema priznanju strane štampe, „velemajstorskog turnira“, bilo je pet domaćih igrača — M. M. Botvinik, G. Ja. Levenfiš, N. N. Rjumin, I. A. Kan i V. V. Ragozin — i pet gostiju: Hose Raul Kapablanka (Kuba), Salo Flor (Čehoslovačka), Andre Lilijental (Mađarska), Erih Eliskases (Austrija) i stalni učesnik svih velikih međunarodnih turnira održavanih u Rusiji još od 1895. godine — Emanuel Lasker.
Učesnici takmičenja trebalo je da se međusobno susretnu dva puta, pa se niko nije mogao žaliti da je crnim figurama igrao više partija nego bijelim.
Dana 14. maja 1936. godine, na sceni Sale stubova Doma sindikata, pokrenuti su satovi na pet šahovskih stolova. Borba je počela!
„U Sali stubova obično sam nastupao kao umjetnik u koncertnim programima“, dijelio je utiske kompozitor Sergej Prokofjev. „A sada sam gledalac koji, kao i svi prisutni, voli šahovsku igru.“
(Nastaviće se)