Robert Fišer: život i partije (23.nastavak)

Isak i Vladimir Linder
Moskva 2006

GLAVA 5

Među Robertovim prijateljima, koji su o njemu saopštili neke detalje njegove igre i svakodnevice, pomenimo i drugog američkog velemajstora Roberta Birna i njegov esej „Moja riječ o Fišeru“, objavljen u sedmičniku „64“ (1972, br. 1).

Evo dva odlomka. U jednom je utisak sa prve partije sa mladim Bobijem na otvorenom prvenstvu SAD 1957. godine:

„Kada me je žrijeb spojio s Fišerom u sledećem kolu, moj brat Donald je rekao:
‘Budi oprezan s tim dječakom – on igra sjajno.’
Već mi se dešavalo da dobijam takva upozorenja. Svuda ima mnogo perspektivnih mladića koji jure ka šahovskoj slavi. Nisam obratio posebnu pažnju na bratove riječi:
‘Pa dobro, još JEDAN nadaren dječak, i njega ću pobijediti…’

Međutim, stvari su krenule neočekivanim tokom! Iako sam igrao bijelim figurama i dobio svoju omiljenu poziciju u staroindijskoj odbrani, Bobi se bacio u borbu kao tigar. Ubrzo me je primorao na odbranu i stekao jasnu prednost. Do samog kraja partije morao sam očajnički da se branim, i poslije duge borbe partija je završena remijem.

Sa četrnaest godina Bobi je bio druželjubiv dječak, u starom sivom džemperu i farmerkama. Tokom partije ustajao je od table i razgovarao s mojom ženom. Kako sam kasnije saznao, Bobi joj je dao detaljan, a pritom izuzetno objektivan opis naše partije. Objasnio je kako je uspio da stvori napad, gdje je pogriješio, u kom trenutku se čak bojao da će izgubiti. Na mene je snažan utisak ostavio njegov objektivan, kritičan odnos prema sopstvenoj igri. Poznajem mnogo iskusnije šahiste koji nikada u svojoj karijeri nisu dostigli takav stepen objektivnosti, a kamoli u tako mladim godinama.“

Dodajmo ovome da je samokritičnost tokom cijele sportske karijere postala karakteristična crta Fišera, koja je odigrala veliku ulogu u postizanju najviših uspjeha u šahovskoj umjetnosti.

I još jedna epizoda koja se tiče njegove šahovske strasti: „Bobi uživa u šahovskoj borbi, bilo da je riječ o ozbiljnoj partiji ili o petominutnoj. Tokom Olimpijade u Varni 1962. godine, Fišer i Evans su me pozvali da budem sudija njihovog beskonačnog blic-meča, koji je zauzeo znatan dio njihovog (i mog) slobodnog vremena. Treba reći da tada Bobi nije igrao blic tako jako kao danas; u svakom slučaju, protiv njega se moglo boriti. Kao što je poznato, ‘bliceri’ se dijele u dvije kategorije – ćutljive i one koji vole da razgovaraju tokom igre. Bobi je pripadao grupi ćutljivih protivnika.“

Čitav talas publikacija širom svijeta o Robertu Fišeru u drugoj polovini 2004. godine bio je izazvan njegovim iznenadnim hapšenjem u Japanu, u vezi s proglašavanjem nevažećim njegovog američkog pasoša. Tom prilikom otkriveni su novi, ranije nepoznati detalji njegovog ličnog i javnog života. Oni su bili naširoko obrađivani na internetu – na ChessBaseu i drugim izvorima – i omogućili su da se isprati svaki Fišerov korak u toj, u mnogo čemu za njega kritičnoj, situaciji, kao i priroda reakcija koje su se pretočile u spontanu organizaciju međunarodnog pokreta „Sloboda Fišeru!“. Pažnju su privukle izjave Spaskog, Kasparova i drugih velemajstora povodom zatvaranja 11. svjetskog prvaka, kao i, s druge strane, obraćanje vlade Islanda Japanu, uz iskazivanje spremnosti da se američkom velemajstoru dodijeli državljanstvo, i tako dalje.

Što se tiče Fišerovog ličnog života, odjednom su postali poznati njegovi, više od tri decenije dugi, prijateljski odnosi s predsjednicom Japanske šahovske federacije, Mijoko Vatai. U vezi s njegovim teškim zdravstvenim stanjem, ona je izrazila želju da odmah zvanično postane supruga velikog američkog šahiste i za to je dobila njegov pristanak. Iz obilja članaka, prikaza i eseja o Fišeru, koje je nemoguće nabrojati u kratkom pregledu i od kojih je dio korišćen i pomenut u ovoj enciklopediji, dozvolićemo sebi da navedemo samo neke, koji pripadaju peru sovjetskih šahista – svjetskih prvaka – a u izvodima su dati u poglavlju „Trajne vrijednosti“.

M. Botvinik. Više puta je iznosio svoje mišljenje o sportskoj karijeri i stvaralaštvu Fišera. Naveo je detalje svog susreta s njim u Varni (1962) i neostvarenog meča Fišer – Botvinik. Tek poslije smrti M. M. Botvinika objavljen je njegov članak „Riječ o Robertu Fišeru“, datiran 27. 2. 1992. („64 – Šahovski pregled“, 1995, br. 10).

V. Smislov. Najopsežnije je iznio svoje mišljenje u predgovoru knjige Fišera „Mojih 60 nezaboravnih partija“ (Moskva, 1972), pod naslovom „Robert Fišer i njegova knjiga“.

M. Talj. Među čitavim nizom publikacija u kojima je govorio o svojim susretima s američkim velemajstorom i prijateljskim kontaktima s njim, izdvajaju se intervju dopisniku A. Rošalju „O meču vijeka, blic-turniru i Fišeru“, objavljen u nedjeljniku „64“ (1970, br. 16), kao i esej „Meč stoljeća“ u njegovoj manjoj knjizi „Kada figure ožive“ (Moskva, 1983).

T. Petrosjan. Posebno je zanimljiv njegov opširan prikaz o ishodima turnira kandidata „Dva mjeseca na Kurasau“, objavljen u časopisu „Sportski život Rusije“ (1962, br. 9), kao i tekst „Moj meč s Fišerom“, uključen u opsežan esej „Šta nam je ostavila protekla godina“ („64“, 1972, br. 1–2).

B. Spaski. U intervjuu s M. Bejlinom govorio je o meču u Rejkjaviku za čitaoce „64“ (1972, br. 40). Među materijalima o drugom meču Spaskog s Fišerom (1992) zanimljiv je njegovo intervju, objavljen u „64 – Šahovskom obzorju“ (1997, br. 6).

A. Karpov. Mnogo puta je iznosio svoje mišljenje o Fišeru, o neodržanom meču s njim, kao i o ulozi Fišera u istoriji šaha i o njegovom stilu. Zanimljiva je „Uvodna riječ“ Anatolija Karpova u knjizi E. Mednisa „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“ (Moskva, 1981).

Velemajstor Edmar Mednis i njegov bestseler „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“.

(Nastaviće se)