

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Sjajan trijumf
Njena težina nije mala — kruna svjetskog šampiona u šahu! Od Kapablanke se očekuje samo prvo mjesto. I kada ga osvoji, kao što je bilo u Londonu (1922. g.), šahovski svijet mu pjeva pohvale. Ali čim prepusti prvo mjesto Laskeru u Njujorku (1924. g.) ili zauzme treće mjesto u Moskvi (1925. g.), u štampi se pojavljuju zlonamjerni komentari… Dodajmo tome i činjenicu da je šahovski svijet, zadivljen izvanrednom tehnikom Kapablanke, počeo da se navikava na to da šampion svijeta uopšte ne gubi. I zato je svaki njegov poraz bio doživljavan kao senzacija.
Brzo su se pojavile razne ideje za mečeve u kojima je Kapablanka trebao potvrditi svoj status najboljeg šahiste planete. Tokom Moskovskog turnira organizatori su predložili da se održi revanš meč Kapablanka — Lasker 1926. godine. Naravno, čitav svijet bi s zadovoljstvom posmatrao ponovnu borbu šahovskih giganata, ali sam Lasker nije preduzeo nikakve korake za organizaciju tog meča.
U Holandiji se pojavila ideja o organizaciji četvorostrukog meč-turnira sa učešćem Kapablanke, Laskera, Aljehina i Bogoljubova. Ali Holanđani su imali mnogo ideja, a malo novca. Na jesen 1926. godine šampion svijeta je dobio izazov za meč od A. Nimcoviča, koji iako nije imao novca, imao je priliku da čitavom svijetu kaže da se i on smatra kandidatom!
I samo je izazov A. Aljehina, koji je bio već treći po redu (prva dva su se održala 1921. i 1923. g. i nisu donijela rezultate), imao stvarnu osnovu. Tokom svojih turneja po Južnoj Americi 1926. godine, Aljehin se u Buenos Airesu dogovorio o pozitivnom rješavanju finansijskog pitanja. Nije imao drugih prepreka koje bi mu mogle onemogućiti da pošalje izazov. Svijet ga je već odavno vidio kao dostojnog kandidata za meč sa Kapablankom.
Istina, i E. Bogoljubov smatrao se podjednako dostojnim da se suprotstavi Kapablanki. I kada je u Njujorku odlučeno da se početkom 1927. godine organizuje šesterostruki meč-turnir u četiri kruga sa učesnicima Kapablankom, Aljehinom, Nimcovičem, Bogoljubovom, Vidmarom i Maršalom, Bogoljubov je „skromno“ predložio: „umjesto ovog prosječnog turnira, da se održi meč Bogoljubov — Kаpablanka“.
Jasno je da je ovakvom neobazrivom porukom Bogoljubov sam sebe izbrisao sa spiska učesnika turnira. Umjesto njega je uključen R. Špilman, koji je sjajno nastupio na turniru u Zemeringu, gdje je nadmašio Aljehina, Vidmara, Nimcoviča, Tartakovera, Rubinštejna, Tarraša, Retija, Grunfelda i druge šahiste.
Četvorokružni meč-turnir u Njujorku, po zamisli organizatora, nije samo davao šansi svjetskom šampionu da povrati svoj prestiž, nego je trebao i da odredi njegovog budućeg protivnika. Jedna od tačaka uslova predstojećeg takmičenja glasila je: „Prvi pobjednik ovog turnira (ili drugi, ako bude Kapablanka prvi) zvanično će se smatrati kandidatom za svjetsko prvenstvo.“
Ova tačka, međutim, uopšte nije odgovarala Aljehinu, koji je već postigao određeni dogovor sa svjetskim šampionom u vezi meča. Bili su dogovoreni čak i približni termini i mjesto održavanja: Buenos Aires, kraj 1927. godine. Aljehin je kategorički odbijao da igra na njujorškom turniru ako organizatori ne uklone tačku o kandidatu za svjetsko prvenstvo, i na kraju su morali da popuste. Bez Aljehina turnir je gubio svoj značaj.
15.februara 1927. godine, nakon dolaska evropskih velemajstora, koji su pristigli parobrodima „Francija“ i „Vestfalija“, održan je svečani prijem kod gradonačelnika Njujorka. Zatim su gosti dobili tri dana za odmor i aklimatizaciju, i konačno, u subotu, 19. februara, u 14 sati počelo je prvo kolo. Za razliku od turnira 1924. godine, kada se takmičenje održavalo u maloj sobi, gdje je publike bilo tek nešto više nego učesnika, ovaj put za gledaoce je bio predviđen ogroman salon Manhattan Square Hotela, opremljen brojnim demonstracionim tablama.
U prvom kolu Kapablanka je bijelim figurama igrao protiv Špilmana. U otvaranju daminog pješaka, Špilman je na 3. potezu odigrao Sb8—d7, slijedeći primjer Laskera, koji je prvi put ovako igrao protiv Bogoljubova u Moskvi. Kapablanka je odigrao otvaranje bez većih primjedbi i tek nakon razmjene dama u 11. potezu pristupio aktivnim operacijama. Žrtvuje pješaka, nastojeći da potkopa crnu lavinu pješaka koja se približava. Ova partija je tri sata držala gledaoce u napetosti. Crni je uspio u 28. potezu završiti partiju remijem vječitim šahom.
Od favorita turnira u prvom kolu pobijedio je samo Nimcovič, savladavši Maršala. Ali nakon sljedećeg susreta sa Kapablankom, izgubio je liderstvo. Protivnici se nisu susreli za tablom trinaest godina, ali rezultat njihovih prethodnih duela (2:0 u korist Kapablanke!) očigledno je imao težinu nad osjetljivim Nimcovičem. Na početku partije, iako je imao bijele figure, njegovim potezima se činilo kao da govori: „Ne diraj me, i ja tebe neću dirati.“ Ali Kapablanka je tog dana bio agresivno raspoložen. Iskustvo sa prethodnih turnira, kada je predugo odugovlačio na startu, nije prošlo uzalud.
Do 20. poteza, kada su operacije razmjene bile završene, postalo je jasno da crni topovi već kontrolišu otvorene linije „c“ i „d“, dama zauzima dominantnu poziciju u centru table, a crnopolni lovac „brojao“ je bijele pione raspoređene na crnim poljima…
U 26. potezu Kapablanka je elegantnom žrtvom pješaka uklonio lovca koji je izišao na dijagonalu a1–h8 i provalio topovima na drugi red.
Ubrzo je bijeli bio primoran da da damu za dva topa i dva pješaka. Nakon toga, u naletu borbe, odigrali su još osam poteza, ali, kako je pravedno primijetio Tartakover, to je bila „agonija“.
U trećem kolu Kapablanka se susreo sa Frenkom Maršalom, koji, čini se, još nije propustio nijedan turnir u kojem je učestvovao Kjubanac. Maršal je u prethodnom kolu, igrajući bijelim protiv Vidmara, već na 17. potezu pristao da završi partiju remijem. Takav „velmajstorski remi“ ukazivao je na lošu formu Maršala. U partiji sa Kapablankom, američki velemajstor je, iako je pokušao „novi“ pristup, očigledno neuspješno odigrao otvaranje. Dalje, zaneseni „kaubojskim napadima“ konja, propustio je priliku da organizuje čvrstu odbranu i dozvolio Kapablanki da matira crnog kralja.
(Nastaviće se)