Dr SLOBODAN ILIĆ: U ŠAHOVSKOM OGLEDALU -KARAVAN OKUPLJEN OKO VODE (4.nastavak)

Niš, 2024

KOMENTARI

KARAVAN OKUPLJEN OKO VODE

Šahovsko leto stiglo je u Srbiju, startno okupljanje je obavljeno (20-28. 06. 2015) u živopisnom ambijentu Srebrnog jezera. Prisutna je, osim prve olimpijske postave, bila manje više kompletna rezervna velemajstorska linija (ukupno 15), gotovo sva omladina koja pledira da preuzme „statusnu šahovsku imovinu“, respektibilni ženski sastav, mnogo jakih srednjaka, gomila amatera i rekreativaca, poslovično preambicioznih roditelja, organizatora, sudija. Preko 20 stranaca iz 9 zemalja (ceo region plus SAD, Slovačka, Turska, Grčka) dodatno su cbojili kolorit desetodnevne fešte u kojoj je svako imao priliku da shodno znanju i motivaciji osmisli sebe.

Igralo se u dve rejtingom podeljene grupe (treća je bila dečija) ma različitim lokacijama i bez dupliranja kola u istom danu što je sve ređe na sličnim turnirima. Ušteda od dupliranih kola je nadoknađena čak i za naše uslove prihvatljivom pansionskom ponudom, a višak slobodnih prepodneva je smanjio kolektivnu nervozu, otvorio prostor za druženje, fizičku aktivnost, obilaske predivne okoline i što je najbitni je kvalitetniju igru. Organizovan je omladinski šahovski kamp, sudijski seminar, takmičenje u atomskom šahu i atraktivan cuger na brodu koji je svoju živopisnu dunavsku maršrutu tempirao na devet kola. Iz
je kao senzacionalni pobednik izronio omladinac Danilo Besedeš (7.5 iz 9) ispred serijala „sertifikovanih revolveraša“: Atalik, Damljanović, Popović, Kovačević, Savić, Milanović, Pikula, Lajthajm, Abramović. Srećom igrao se blic jer da je ovakav ishod bio na nekom sporijem tempu shodno aktuelnom paranoidnom ambijentu o mogućnosti varanja morali bi da iz Vinče dopreme radioaktivni detektor da se nepredviđeni pobednik pretraži.
Na oba turnira pobedili su stranci, glavni je pripao turskom velemajstoru Suatu Ataliku, rezervni talentovanom bugarskom omladincu Valentinu Mitevu. Iako tok turnira to nije predskazivao u prvih deset se ipak ubacilo osam naših velemajstora. Potencijalni „naslednici“ (Radovanović, braća Radović, Đorđević, Rajković, Cvetanović, Todorović) ni jednog trenutka igrom, pristupom i posledično plasmanom nisu nagovestili prosperitetnu budućnost. Ilustrativan pokazatelj naše trenutne realnosti. Ostaje nada da ih je bar malo inficirala enerja i gladijatorski pristup velemajstora Damljanovića, veterana čija fascinantna posvećenost partiji, ni posle toliko godina ne prestaje da zaziva divljenje. Krajnji saldo njegovog „krvavog pira“ iznosio je 6 pobeda, dva poraza i fajterski remi sa pobednikom turnira.
Vedru atmosferu ukrasilo je mnoštvo simpatičnih vanšahovskih vinjeta. Bilo je zanimljivo upoznati šahovsku porodicu Gazik iz
Slovačke (otac, majka i dva sina) ili proćaskati sa vitalnom starinom Milomirom Životićem koji broji 83 godine, a na svih devet dosadašnjih turnira je dolazio biciklom iz okolnog sela. Pored navedenih pohvala na teret organizatora pada i značajna mrlja birokratskog ignorisanja aktuelnog šampiona Srbije velemajstora Antića čija se zakasnela prijava suočila sa objašnjenjem da je kvota velemajstora sa namenskim uslovima već popunjena. Nije baš da nam preliva da bi se dokazanih vrednosti tako lako odricali.
Turnir na Srebrnom jezeru raste u kvalitetu i sadržaju i postaje dragocenost našeg miljea. Iduća godina je jubilarna, slavi se desetogodišnjica i kako reče moj ispisnik Branislav Šuhartović. sudija i organizator prisutan na svim dosadašnjim turnirima biće to prilika da se napravi presek i okrene nova, još kvalitetnija stranica.
Većina učesnika se sa Srebrnog jezera preselila u Paraćin, na turnir čiji je ugled zavredeo pažnju i elitnih profesionalaca. Lista gostiju iz dvadesetak zemalja se od Amerike preko cele Evrope i Rusije proteže sve do Indije. Nade i simpatije naše šahovske javnosti okrenute su ka mladom Milanu Zajiću, kome nedostaje još malo rejtinga za velemajstorsku titulu. Odavno se u našem okružrenju nije pojavio tako blistav potencijal, nezavisno od mladosti, šahovski već harmonično raspoređen u svim segmentima ličnosti. Pojava mladog Zajića predstavlja dar, ali i izazov šahovskoj zajednici, da osmišljenim doprinosom pokaže da je dostojna prisustva takve nadarenosti.
Posle Paraćina, šahovski karavan će se pomeriti na sever, šahovsko leto nastavlja da traje. Openi u Senti, Grockoj, prvenstvo Vojvodine, čekaju igrače. Neko zlonameran bi mogao da pomisli da se glavna „kvaka“ letnjeg šahovskog hodočašća krije u pogrešno interpretiranoj premijerovoj poruci koja treba da glasi: „letujte u Srbiji i igrajte šah“.

(Nastaviće se)