
Turnir Tata Steel u Vajk-an-Zeu približava se raspletu. Pravo je vrijeme da se, zajedno s Hansom Bömom, šahovskim analitičarem lista De Telegraaf, podvuku trenutni rezultati.
Šampion – nije najbolji među jednakima
„Aktuelni svjetski šampion Dommaradžu Gukeš nimalo ne dominira i kreće se oko granice od 50 odsto osvojenih poena. To mnogo govori u kontekstu meča za titulu svjetskog šampiona, koji je planiran za kraj godine. Tada će – bez obzira na ime izazivača – šanse biti potpuno jednake: 50 prema 50, ko će pobijediti.
Sada smo u sasvim drugačijoj situaciji nego u vremenima Bobija Fišera, Anatolija Karpova, Garija Kasparova i Magnusa Karlsena. Svi oni bili su dominantni svjetski šampioni. Gukeš je jedan od mnogih vrhunskih velemajstora, a rezultati u Vejk-an-Zeu to jasno potvrđuju.“
I Aniš može da pobijedi
Aniš Giri se revanširao za slab start. Nakon prva dva poraza prošlog vikenda, ostvario je važne pobjede protiv lidera turnira Nodirbeka Abdusatorova i protiv svjetskog šampiona Gukeša. Giri je pokazao da je sposoban da pobjeđuje takve protivnike.
To su snažni mentalni impulsi i, bez sumnje, dobra potpora samopouzdanju. Zamislite da se sada nalazi negdje na dnu tabele grupe Masters – tada bi, naravno, počeo da sumnja u sebe. A to se nikako ne smije dozvoliti na putu ka Turniru kandidata, koji počinje za dva mjeseca.
Opravdavajući očekivanja
Samo pohvale za Jordenа van Foresta, koji u grupi Masters igra zaista sjajan šah. Igra bez straha i u potpunosti opravdava očekivanja svojim stilom i kvalitetom igre.
Ekonomija ili šah
U grupi Challengers nastupaju Maks Varmerdam, Ervin L’Ami i Elin Rubers. Varmerdam je prije dvije godine bio znatno bolje plasiran na svjetskoj rejting-listi. Međutim, razmišljajući o društvenoj i profesionalnoj karijeri, uložio je mnogo energije u studije ekonomije. To je razumljiv izbor, iako je napravljen na račun šaha.
Nemoguće je biti najbolji u svemu
L’Ami je šahista starije generacije, dobar trener i, uz to, vrlo uspješan u komunikaciji. Ima talenat da pozitivno promoviše šah, ali mu na ovom turniru zasad ne ide najbolje.
Odlična praksa za rastuću generaciju
Devetnaestogodišnja Rubers trenutno zauzima posljednje mjesto, ali u tome nema nikakvog problema. Ona treba da ovako jaka takmičenja doživljava kao odličnu praksu. Po završetku turnira, zajedno s trenerima, analiziraće svoje slabosti. Moguće je da ću sljedeće godine ponovo ispričati istu priču – ali tada više ne. Tada će za nju završiti juniorska faza i, sakupljenim iskustvom, moći će nešto da postigne.
Gledajući malo unaprijed
Naravno, već pomalo gledamo unaprijed – ka Turniru kandidata za meč za svjetsku krunu. On kao da lebdi nad ovim takmičenjem. Četvorica od osam učesnika martovskog turnira sada igraju u Vajk-an-Zeu: Giri, Žavohir Sindarov, Matijas Blubam i Ramešbabu Praganananda.
Držeći adute u rukavu
Na ovom zatvorenom turniru oni vjerovatno ne otkrivaju sve karte i igraju s određenom dozom opreza. Moguće je da biraju takozvane „B-otvaranja“, kako bi sačuvali oštre varijante. Zato rezultati u Vajk-an-Zeu nemaju presudno značenje, ali ipak nešto govore. Sindarov nastupa odlično, Giri se, na sreću, oporavio od slabog starta, a Pragg za sada razočarava – ako tome uopšte treba pridavati veliki značaj.
Mnogo grešaka u jednostavnim završnicama
Razgovarao sam s Janom Timmanom, s kojim pišem knjigu o našim sjećanjima. Zapalo mu je za oko da se na ovom turniru pravi izuzetno mnogo grešaka u jednostavnim završnicama. Naveo je i nekoliko upečatljivih primjera.
Pomak u trendovima
Razlozi još nisu sasvim jasni. Izgleda da su kompjuterske analize dovele do ogromnog napretka u otvaranjima. Svi igraju bukvalno na ivici provalije, oslanjajući se na kompjutersku pripremu. Ali kasnije, tokom partije, i dalje mnogo toga polazi po zlu. To je primjetan pomak u trendovima.“