
Moskva, 2014.
***********
Meč je počeo 16. marta 1951. godine u Moskvi, u Koncertnoj dvorani Čajkovskog, i izazvao je neviđenu pomamu.
Objašnjenje je očigledno: s jedne strane — to je bio meč za svjetsko prvenstvo u zemlji gdje su šah matirali kao fetiš, s druge strane — „gvozdena zavesa“, podignuta između Sovjetskog Saveza i Zapadne Evrope, činila je Moskvu krajnje siromašnom na bilo kakva javna dešavanja.
Neću opisivati tok meča, reći ću samo da su za Bronštajna, kao i devet godina kasnije za Talja, navijali gotovo svi mladi. I ne samo oni.
Aleksandar Žolkovski se sjeća kako je njegov otac, doktor muzikologije i šahista prve kategorije, prisustvovao devetoj partiji tog meča:
„Tata je odavao priznanje savršenstvu Botvinika, takođe doktora nauka, do zuba naoružanog teorijom, ali njega — kao i mnoge druge, uključujući i mene — uzbuđivao je izazov koji je krhki, neujednačeni i nepredvidivi Bronštajn iznova i iznova bacao oličenju šahovskog establišmenta.
Tata se vratio uzbuđen onim kako je Bronštajn, izgubivši figuru i bez jasne nade, nastavio da se brani s tolikom neviđenom domišljatošću da je Botvinik, očigledno zatečen njegovom drskošću, na kraju pristao na remi. Utisak, rekao je tata, bio je nadrealan, na ivici provokacije — kao da se Bronštajn drži za plafon, prkoseći svim zakonima prirode i društva.“
Prije nekoliko godina objavljeni su dnevnički zapisi Botvinika iz vremena meča.
„Uzalud sam mu vjerovao, uzeo me na nišan.“
„Ne gledati ga.“
„Pamtiti karakteristiku tog lukavca. Ne gledati ga.“
„Zapamtiti s kim imaš posla…“
O sebi: „U suštini — šuplje!“
„Igrao sam teško i loše. Previda koliko hoćeš. Samo lupanje.“
„Pažljivo računati — ne vjerovati mu — može da se preračuna. Stiskati do kraja!“
„Ne zna da se bori do kraja.“
„Uzeo me na nišan! U završnici je odigrao prvi potez kao šmeker, a ja nisam uzeo pješaka!!! Užas!!!
Pouka — analizirati sam, a sekundante samo saslušati.“
„Treba imati na umu da partner može i treba da laže. Naprijed!“
„Bronštajnov nedostatak se može još dopuniti — neosnovano odbijanje pozicija u kojima partner ima kontruigru!!! (uplaši se!)“
„Ipak je ‘Br.’ šablonizovan, iako je spretan kao Romanovski.“
Ponovo o sebi:
„Igrao sam odvratno: loša priprema (kao idiot sam odbio francusku odbranu), potrošio gomilu vremena i sa svakim potezom igrao sve gore. Slučajno je upao u zamku — poslije toga sam igrao kao Filja koji svira u frulu. Užas!“
„Filja koji svira u frulu“ — komentar na sopstvenu igru Botvinika, koji se više puta javlja u njegovom dnevniku.
„Užas — 1) cajtnot, 2) slaba analiza (sramota).“
„Lupao sam.“
„Užasno sam igrao.“
„Pred kraj sam igrao kao idiot.“
„Izgubio sam glavu.“
„Sramota!“
„Igrao sam loše — spasio sam se čudom.“
„Zar sam stvarno oslabio? Naprijed! Sramota!“
„A ipak je pomalo sramotno igrati loše!“
Prije 22. partije:
„Hladnokrvnost i pritisak — Otadžbina je u opasnosti!“
Ovo je posljednji zapis Botvinika. Do dnevnika mu nije bilo — kuća je gorjela!
Blistavo pobijedivši u 22. partiji, Bronštajn je poveo sa 11,5 : 10,5. Krunisanje novog šampiona činilo se neizbježnim.
(Nastaviće se)