MORAO SAM DA SE OSLONIM SAMO NA SEBE
Piše: Vladimir Nejštadt
U intervjuu Fajna za „Chess Life“ 1984. godine (povodom njegovog 70. rođendana) novinar magazina Brus Pandolfini je prenio riječi jubilarca: „Čak i uz velike uspjehe, Fajn nije mogao da zaradi za život samo od šaha, a bilo je teško naći običan posao. Bivajući nezaposlen u periodu između 1939. i 1941. godine, kasnije je postao prevodilac u državnoj službi, koristeći svoje slobodno poznavanje šest jezika: francuskog, španskog, italijanskog, holandskog, jidiša i njemačkog. Zatim je dobio novu poziciju u mornaričkom ministarstvu, gdje je, kao član grupe, pomagao u određivanju gdje se njemačke podmornice najvjerovatnije mogu pojaviti na površini. Majstorska istraživanja Fajna bili su vrijedan doprinos radu te grupe. U istom projektu kasnije je istraživao napade japanskih kamikaza. Materijali o suzbijanju pilota-samoubica bili su tokom rata toliko tajni da su se na sastancima mornaričkih oficira pominjali pod kodnim imenom „istraživanje bombardovanja“.“
Fajn, kao što vidimo, ne otkriva ni naziv grupe u kojoj je obavljao „majstorska istraživanja“, ni konkretnu temu svojih istraživanja… Takođe ništa ne govori o tome gdje je ta tajanstvena grupa bila smještena, ko je njome rukovodio, jesu li članovima grupe dodjeljivane vojne časti?
U mom tekstu „Susret u Vašingtonu“, koji je objavljen na Chesspro prije nekoliko godina, Fajn se pominje kao „tajni analitičar, zaposlen u ASWORG-u (Anti-submarine Warfare Research Group) – grupi za istraživanje protivpodmorničkih operacija, koja je bila direktno podređena samom vrhovnom komandantu flote, admiralu SAD Ernestu Kingu“. Sada želim da se izvinim – to je bila samo moja pretpostavka, tada nisam imao nikakve dokumentarne dokaze…
Grupom ASWORG (detalje o njoj sam uglavnom saznao iz knjiga uglednog američkog vojnog istoričara Samjuela Morisona, na koje ću još kasnije referisati) su rukovodili ugledni naučnici Filip Morse i Džordž Kimbel. Već nakon objavljivanja „Susreta u Vašingtonu“ na Chesspro, pribavio sam njihovu knjigu „Metode istraživanja operacija“ (ruski prevod – 1956. godina), u kojoj su, očigledno, mnogi primjeri preuzeti iz rada ASWORG-a tokom rata (u cjelini, namjena grupe je bila istraživanje vojnih operacija). Ali o samoj toj grupi u „Metodama…“ nije ni pomena (vjerovatno je bila toliko tajna kao i britanski dešifrovački centar u Bletchley Parku)… Obratio sam pažnju na profesije koje su u knjizi Morse i Kimbel naveli kao poželjne za „istraživače operacija“: fizičar, matematičar, inženjer, biolog…
Ali Fajn je po struci bio psiholog! Tako barem tvrde ugledni autori knjiga „Biseri šahovskog stvaralaštva“ (Moskva, 1991), kao i u već pomenutom istraživanju „Moji veliki prethodnici“… Ipak, kako je volio da kaže tvorac „Kapitala“ – sumnjaj u sve.
…10. novembra 1941. godine u sobu kod Laskera u staroj njujorškoj bolnici „Maunt-Sinaj“ ušli su Fajn i njegova supruga Ema. Čini se da ih je starac prepoznao, ali bio je već toliko bolestan da nije mogao izgovoriti ni riječ… Malo su stajali pored uzglavlja umirućeg idola. Kad su izašli u hodnik, Ema se rasplakala. Jedva suzdržavajući suze, Reuben je zagrlio suprugu, malu, krhku, tako dragu saputnicu… Malo ko bi danas znao da objasni zašto se njihov, naizgled vječni, savez raspao 1944. godine.
Denkler: „Moja žena Nina i ja smo voljeli Emu i Rubija. Pošto su bili naši susjedi, često smo se družili… Nakon što su se Rubi i Ema rastali, Nini je bilo nepodnošljivo da ga vidi tako potištenog i nesrećnog, pa ga je često pozivala na ručak da bi ga upoznala s nekom od svojih prijateljica iz kruga mladih dama. On se na kraju pribrao i oženio Sonu Lebo, koja mu je rodila jedinog sina, Bendžamina.“
Danas je Bendžamin Fajn profesor matematike na Univerzitetu u Ferfildu (država Konetikat). Poslao sam mu pismo mejlom i bio sam veoma radostan što je našao vremena i smatrao potrebnim da odgovori nepoznatom šahovskom istoričaru iz Rusije na nekoliko pitanja. Tako je Bendžamin rekao da je njegov otac „u mladosti prvo stekao diplomu iz matematike, a zatim magistrirao na smjeru ‘logika’… Doktorat tada nije uspio da završi jer se potpuno posvetio šahu… Kasnije se vratio na visoku školu i postao doktor psihologije.“
Eto, ko je Reuben zaista izašao iz zidina Gradskog koledža Njujorka – matematičar, logičar. Za ekipu Fila Morza – baš idealno! Hipermodernista Rihard Reti je govorio da je u mladosti imao dvije velike strasti – matematiku i šah. Fajn je, izgleda, mogao isto tako govoriti o sebi… Već sam bio skoro siguran da nisam pogriješio „primivši“ ga u ASWORG. Ostalo je bilo samo da nađem potvrdu u prekomorskim arhivama (napominjem da je paralelno sa ASWORG-om pri američkoj mornarici djelovalo još nekoliko grupa sličnih ciljeva i zadataka). Nakon brojnih neuspelih pokušaja preko Interneta da saznam bilo šta u prilog svojoj verziji od američkih vojnih istoričara koji su objavljivali radove o protivpodmorničkoj odbrani u Drugom svjetskom ratu, na sreću sam se obratio 85-godišnjem počasnom profesoru Univerziteta u Merilendu po imenu Sol Gas. Bivši predsjednik ORSA-e (Američkog društva za istraživanje operacija, osnovanog 1952. godine upravo od strane profesora Filipa Morza), on ipak ništa nije znao o mogućoj povezanosti sedmostrukog šampiona otvorenih prvenstava SAD sa ASWORG-om. Ali je obećao da će poslati upit u CNA – Centar za mornarička istraživanja u Aleksandriji (pregrađe Vašingtona). „Samo treba malo da sačekamo.“ Bio sam spreman da čekam – šta mi je drugo preostajalo? Ali koliko dugo? Dane, mjesece? Nakon par nedjelja došao je tužan mejl od profesora: Centar mu nije ništa odgovorio. E, sad! Ako su tako odgovorili jednom stručnjaku za istraživanje operacija, koji je u svoje vreme dobio medalju Džordža Kimbela, od koga onda da tražim? Ministra mornarice SAD? Malo sam se obeshrabrio… Ali onda me časni profesor ohrabrio novim mejlom, obećavši da će „pritisnuti Aleksandrijce“. I pritisnuo je! Jednog lijepog dana dobio sam od njega putem mejla dragocjene fajlove s ovom pratnjom:
Dragi Vladimire!
Sa zadovoljstvom Vam šaljem ljubazno dostavljene izvještaje CNA. Oni više nisu tajni. (Možda Centar nije odmah odgovorio profesoru, uzimajući pauzu — zato što je morao uskladiti predaju materijala, koji su ležali 66 godina u specijalnom arhivu, ruskom novinaru? Zanimljivo, da li bi naši ruski arhivisti mogli ekskluzivno da predaju neke materijale iz specijalnih arhiva američkom novinaru? — V.N.). Na Vaš upit da li je Fajn bio član ASWORG, Centar je odgovorio — da, jeste! Obratite pažnju da je naziv ASWORG 7. oktobra 1944. promijenjen u Operations Research Group — ORG (naravno, o tome sam znao — V.N.). ORG je imala podgrupe, a Fajn je bio u AAORG (Anti-Aircraft Operations Research Group) — grupi za protivvazdušnu odbranu. Na posljednjoj stranici jednog od priloženih izvještaja, koje je napravio Fajn, naći ćete potpis Džordža Kimbela, koji je bio zamjenik Fila Morza u ASWORG, a potom, pretpostavljam, i u ORG. Takođe prilažem bibliografiju nekih izvještaja sa oznakom ASWORG–AAORG, koje je pripremio Fajn, i to je takođe ljubaznost CNA.
Sve najbolje, Sol.
Hvala arhivistima iz Aleksandrije! Srdačno Vam hvala, dragi Sole! Sada sam konačno mogao, korak po korak, otkrivati vojnu tajnu velemajstora Fajna…
(Nastaviće se)