MORAO SAM DA SE OSLONIM SAMO NA SEBE
PIše: Vladimir Nejštadt
Evo jedne upečatljive katastrofe Reubena u njegovoj partiji sa malo poznatim šahistom na prvenstvu SAD 1938. godine.
Milton Hanauer – Reuben Fajn
Prvenstvo SAD, Njujork 1938.

24…Qb8?? Porazno odsustvo koncentracije. Crni mogu osvojiti barem dva pješaka potezom 24…Be5!
Bele ne očekuje ništa dobro ni nakon 25.Qxf7+ Kxh6 26.f4 R8e7, ni nakon 25.Nxf7 Bxf4 26.Nxd8 Be3+.
Poslije partije Fajn je objasnio da nije primijetio elementarno uzimanje 25…Kxh6!
25.Qxb8 Rxb8
26.Ng4 Be7
27.Nf2 Bd6
28.f4 Be7
29.Kg2 Rd8!
30.Kf3 Rc6
31.e3 dxe3
32.Rxd8 Bxd8
33.Kxe3 b5?
Bijeli kralj postaje veoma aktivan, a pažljivije bi bilo 33…Kf6.
34.e5 c4
35.Kd4! c3!
Crni se bore za remi.
36.bxc3 Be7
37.Ne4 Bxa3
38.Ra2 Rc4+
39.Kd3 Ra4
40.Nd6 a6
41.Kc2 Kf8
42.g4 f6 (bolje 42…h5!)
43.Nc8 Bc5?
Posljednja šansa za žestok otpor bila je 43…Rxf4 44.Rxa3 fxe5 45.Rxa6 Rxg4.
44.Rxa4 bxa4
45.exf6 Be3
46.c4 Bxf4
47.c5 g5
48.hxg5 Bxg5
49.c6 Bf4
50.Ne7 Kf7
51.Nd5 Bh2
52.g5 Be5
53.Kb1 Bh2
54.Kb2 Bd6
55.Ka2 Kg6
56.Ne7+ Kf7
57.Nf5 Bc7
58.Ka3 Kg6
59.Kxa4 Kf7
60.Kb3 a5
61.Ka4 Bd8
62.Kb5 Ke6
63.Kc4 Kf7
64.Kd5 Bb6
65.Nd6+ Kf8
66.Ke6 a4
67.Nc4 Bc7
68.Ne5.
Crni predaje.
Uprkos ovim pojedinačnim padovima, Fajn je bio veliki šahista…
Čini mi se da je moj prijatelj često igrao kao kasnije Bobi Fišer, obojica su imali univerzalan stil.
Moj glavni cilj u igri, pisao je Rubi, uvijek je bila preciznost, gdje god me to odvelo.
Savijeli Tartakover je jednom primijetio da „Fajn može napraviti nešto iz ničega, kao što je to uspijevao Kapablanka“.
Moj prijatelj je mogao napraviti i neku grandioznu, riskantnu kombinaciju…
Reuben Fajn – Nat Grosman
Njujork, 1933.

26.Nf4. Plan izvanredan, kombinacija je sumnjiva.
26…Nxf6 27.Nxg6 Kg7 28.Rg1! Tihi potezi podižu ovu kombinaciju iznad običnih. (Računar pokazuje pobjedu bijelog nakon 28.Nf4 – prim. prev.)
28…fxg6 29.Rxg6+! Kxg6 30.Qe6!! Još jedan elegantan tihi potez.
30…Nxd4? Crni propuštaju zadivljujuću priliku da spasi partiju – 30…Ne5 31.Rg1+ Kh6 32.Qxe5 Rg8 33.Qf4+ Kh7 34.Qh4+ Nh5 35.Qxh5+ Qh6. 31.Rg1+ Kh6 32.Qe3+ Kh7 33.Qe7+ Kh6 34.Qg7+. Crni predaje.
Vjerovatno je o ovakvim pozicijama, kao u partiji sa Grosmanom, Fajn govorio da je „kombinacija u njima jednako prirodna kao osmijeh djeteta“.

Junak naše priče, kako proizlazi iz njegovog jubilejnog intervjua u „Chess Life“, nije imao lične animozitete prema Reševskom, ali je smatrao potrebnim da kaže kako je „Sami bio čovjek sa kojim je bilo teško izaći na kraj“. Ipak, isticao je Fajn, Reševski „je bio izvanredan protivnik i, vjerovatno, jedino pravo genijalno dijete u čitavoj istoriji šaha“.
Denker je smatrao da je jedino što je Fajnu nedostajalo – „buldožerska upornost Reševskog i njegova istrajnost. Ako je religiozna vjera Reševskog bila toliko snažna da nikada nije sumnjao ni u šta, Fajn je sumnjao u sve“.

Kolaž iz knjige o legendarnom radio-meču SSSR – SAD. Učesnici američkog tima: A. Pinkus, A. Denker, I. Gorovitz (gore, s lijeva na desno), A. Santajsjer (u sredini – lijevo), G. Steiner (dole lijevo) i I. Kežden.
Ni na jednom od otvorenih prvenstava SAD na kojima je učestvovao Fajn, nije zauzeo mjesto niže od prvog. Sa većinom domaćih majstora se obračunavao oštro. Uzmimo rezultate njegovih susreta sa članovima američke reprezentacije (najboljom na nekoliko turnira nacija), poput Keždena, koga su u američkim šahovskim krugovima zvali „Der kleine Capablanca“ (+6-1=6), Simonsona (+6-1=1), Štajnera (+21-4=8)…
Fajn je nekad primijetio da je njegova igra ostavljala veliki utisak na Gorovica, iako je ovaj sebe smatrao jačim od Fajna. Visoki kao košarkaš Gorovitz je pružio dostojan otpor sovjetskim velemajstorima u mečevima SSSR – SAD 1945-1946, na 4. tabli remizirao sa Florom (+1-1=2) i Boleslavskim (+0-0=2)… A kakav je bio skor njegovih susreta sa trijumfatorom AVRO? +10-2=7 u korist Fajna, koji je smatran „slabijim igračem“!
…U to vreme često su se igrali mečevi između najboljih američkih šahista. Zašto se nikada nisu sastali u meču Reševski i Fajn? To je vrlo jasno objasnio „British Chess Magazine“ 1942. godine: „Oni su obojica kandidati za borbu za svjetsko prvenstvo, a meč bi nužno stavio poraženog u nepovoljan položaj“. Inače, te godine Fajn nije mogao da igra na prvenstvu SAD (u njegovom odsustvu prva dva mjesta su podijelili Reševski i Kežden). Sudbina pobjednika najvećih šahovskih turnira kraja 30-ih uzela je nagli zaokret…
POČASNI PROFESOR SOL GASS I DRAGOCIJENI FAJLOVI IZ PREDGRAĐA VAŠINGTONA, KOJI VIŠE NISU TAJNA
Na Hastings turniru 1935/1936, čiji je uspjeh Fajnu otvorio vrata u vrh šahovskog društva, po prvi put je za tablom sreo vitkog i mršavog Britanca Hjua Aleksandera. Ta partija sa jednim od najboljih majstora Ujedinjenog Kraljevstva (rodom iz Korka, Hju je skoro čitav život proveo u Engleskoj, ali je uvijek naglašavao da je Irac najčišćeg roda) završila je remijem, kao i njihov duel na turniru u Margatu 1937. godine (mada je Fajn sebi predbacivao što je u toj margatskoj partiji propustio pobjedu)… Početkom 1940. Aleksander će se naći u londonskom predgrađu Bletchley Parka, gdje će tokom čitavog rata razbijati njemačku šifru prenosive šifrarske mašine „Enigma“, ići će sve do pozicije rukovodioca jednog od glavnih odjeljenja moćnog dešifrovačkog „Kluba strijelaca kapetana Ridlija“. Tako je šala nazivala ogromni kolektiv kriptografa (njih oko 10 hiljada!), među kojima je bilo mnogo poznatih britanskih šahista. Sam Hju, do smrti 1974. godine, nijednom riječju nije pomenuo u svojim knjigama i brojnim objavama (vodio je šahovske rubrike u nekoliko britanskih novina) svoju uključenost u čuvenu operaciju „Ultra“ (šifra za provaljivanje njemačkih šifri u Bletchley Parku). To mu nije dozvoljavala data mu zakletva o čuvanju tajne „Ultre“, koja se i poslije pobjedničke 1945. dugo vremena nije deklasifikovala. Očigledno je zakletvu o čuvanju tajne o onome čime se bavio tokom Drugog svjetskog rata dao i junak naše priče.
(Nastaviće se)