Autor: Jurij Šaburov
Aleksandar Aljehin postao je prvi šahista u istoriji kome je pošlo za rukom da vrati titulu svjetskog prvaka. To se dogodilo 4. decembra 1937. godine u Hagu.
Kako je kasnije Aljehin u šali govorio, on je samo „pozajmio Eveu svoju titulu na dvije godine“. Zaista, boravak holandskog velemajstora na šahovskom tronu bio je kratkotrajan, ali je ostavio značajan trag.
Govoreći odmah po završetku revanš meča, Eve je rekao: „Aljehin je povratio reputaciju najjačeg među živim šahistima i potvrdio vjeru u to da je on najveći šahista svih vremena!“
Oba nedavna protivnika objavila su tada članke u engleskim novinama „Mančester gardijan“. Obe su predstavljale veliko interesovanje. U Aljehinovom članku nalazila se sjajna karakterizacija Evea kao dubokog poznavaoca principa i tehnika igre, govorilo se o tome kako se sam Aljehin ozbiljno i temeljno pripremao za revanš meč, kako je vraćao sportsku formu.
„Odlučio sam“, pisao je on, „da eliminišem one grube greške koje sam pravio u meču 1935. godine i pretpostavljao sam da će ovaj put ishod borbe biti odlučen isključivo boljim kvalitetom igre jednog ili drugog partnera. Jesam li bio u pravu?“
Mislim da — da…“
Svoj članak Maks Eve, imajući u vidu svoj poraz, nazvao je prilično sumorno: „Nekrolog“. U njemu je, između ostalog, pisao:
„Naš meč je trebalo da razjasni ‘zagonetku Aljehina’, da da odgovor na pitanje: da li je Aljehin i dalje jak? Rezultat revanš meča dao je potpuno jasan odgovor: Aljehin nije samo vrlo jak, već ga treba smatrati najboljim šahistom svijeta…
Aljehin je igrao izvanredno, i ne stidim se što sam bio poražen od takvog protivnika…
Posmatrajući partije meča iz čisto tehničke perspektive i posebno pažljivo analizirajući Aljehinovu igru, dolazim do zaključka da je on sve vrijeme igrao veličanstveno. Ne samo da je koristio niz noviteta u otvaranju, već je vodio partije jednostavnim strateškim metodama, tako karakterističnim za Aljehinski stil igre. Taktičko savršenstvo i kombinacioni talenat Aljehina toliko su poznati i toliko tipični za njegov stil, da nema potrebe posebno se zadržavati na tome. Njegova igra u završnici takođe je bila na vrlo visokom nivou.
Ali najviše me oduševljava njegov stil doigravanja nedovršenih partija, tim prije što sam i sam morao analizirati sve te pozicije i poznavao sam ih do detalja. Kada pomislim na to kakve je stvaralačke ideje moj protivnik ulagao u te pozicije, kakve je neočekivane puteve nalazio, ispunjava me najdublje divljenje prema majstorstvu Aljehina.“
Po mišljenju šahovskih autoriteta, revanš meč Aljehin — Eve daleko je nadmašio njihov prvi susret iz 1935. godine, jer su oba učesnika tada bila u sjajnoj formi i njihove partije postale su dragocjen materijal za usavršavanje ljubitelja šaha.
Uvjeren u svoju odličnu sportsku formu, Aljehin je, kako je pisao S. Flor 1938. godine, „odmah nakon pobjede u meču protiv Evea, službeno izjavio da je spreman ponovo igrati protiv Kapablanke. U Južnoj Americi su se našle organizacije koje su preuzele na sebe da finansiraju taj meč, i šahovski svijet je vjerovao da će se uskoro desiti susret ovih istorijskih rivala. Ipak, u posljednjem trenutku ispostavilo se da je Kubanac, koji se godinama uporno zalagao za revanš, iznenada postavio očigledno neprihvatljive finansijske uslove. To je bilo tim nerazumljivije jer su inače kandidati za titulu svjetskog šampiona bili znatno skromniji u svojim zahtjevima. Kapablankini uslovi nisu bili prihvaćeni i pitanje meča je otpalo. Otpalo vjerovatno za dugo, a možda i zauvijek.“
Objašnjenja Aljehina povodom ovoga objavljena su u časopisu „Chess“ 14. maja 1938. Na pitanje: „Da li su tačne glasine o čudnom otkazivanju mnogo najavljivanog meča između vas i Kapablanke?“ svjetski prvak je rekao:
„Zaista, moji finansijski uslovi bili su usaglašeni s gradskom upravom Montevidea. Otišao sam u Urugvaj spreman da potpišem zvanični izazov kubanskom majstoru, i bio sam razočaran kada sam shvatio da mog protivnika tamo nema. Vlasti Montevidea, nakon nekoliko sastanaka s predstavnicima Argentinske šahovske federacije, odlučile su da nisu u stanju da prihvate Kapablankine finansijske zahtjeve. Ne znajući o kakvim se tačno uslovima radi, moram se uzdržati od komentara. Žalosno je što sam izgubio vrijeme putujući iz Evrope u Južnu Ameriku samo da bih saznao da neću braniti svoju titulu!“
(Nastaviće se)