Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (39.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

1975. godina izdaje

Herbert Armstrong, osnivač religijske sekte, i njegov sin Garner Ted Armstrong, vođa evangelističkog pokreta, prevarili su i izdali svoje sljedbenike, uključujući i Roberta Džejmsa Fišera, patetičnim proročanstvom koje su nazvali „1975“. Ovo vjersko učenje tvrdilo je da će se te godine Isus vratiti na Zemlju, a razlog tog nebeskog dolaska biće nuklearni napad kojem će biti izložene Sjedinjene Američke Države.

Nema sumnje da je Bobi slijepo povjerovao u to. Ali kako se drugačije moglo završiti sa čovjekom koji je živio gotovo neprekidno zatvoren u četiri zida, odvojen od spoljnog svijeta i zaokupljen jedino traženjem novih poteza i varijanti za šahovskom tablom?

Vjerovatno je zato Bobi izabrao put samoće i zatvorenosti u pregovorima sa spoljnim svijetom, odbacujući odmah na pragu sve predloge FIDE i ne uzimajući ozbiljno opasnost od gubitka šampionske titule u slučaju da ne odustane od dijela svojih zahtjeva. Fišer je vjerovao u dolazak drugog svijeta, u skori kraj vremena i da meč za titulu prvaka svijeta nije vrijedan pregovora pred licem najavljenog sveopšteg uništenja.

U međuvremenu, Rusi su preko svoje federacije, ideološki bliske rukovodiocima FIDE, vršili pritisak na organizaciju da rasprave i pregovori oko meča za svjetsku titulu budu svedeni samo na ponašanje i zahtjeve mladog Amerikanca, i prije svega da meč dobije fiksne rokove i da broj partija bude ograničen — kako bi se uopšte sačuvala kandidatura. Holanđanin Maksgilis (Maks) Euve, svjetski prvak iz 1935–37, malo šta je mogao da učini protiv takvog pritiska. On je slušao prijedloge, razrađivao strategije i dobijao prijetnje. Doktor Euve je morao da bira između svog života i života Bobija Fišera.

1. aprila bio je posljednji rok za Fišera da prihvati konačnu ponudu FIDE i da da saglasnost na meč sa Karpovim. Ali, kao i u mnogim drugim slučajevima, na mjestu Amerikanca u času početka pregovora zjapila je praznina. Fišer nije odgovorio, niti su uslijedila bilo kakva izvinjenja.
Pripjerana uza zid poslednjim događajima, pod pritiskom ruske i drugih nacionalnih federacija, poslije 48 sati FIDE je, ustima svog predsjednika Euea, objavila o krunisanju Rusa Anatolija Karpova kao novog svjetskog šampiona u šahu, istovremeno lišavajući te titule Amerikanca Bobija Fišera. Razočaranje takvom odlukom osjećali su i „svoji“ i „tuđi“. Završila se Epohа Fišera–šahiste. Na vlast su se ponovo vratili komunisti.

I tako je 3. aprila 1975. postao dan kada je FIDE, pedeset i nešto godina nakon svog osnivanja (Pariz, 1924), i prvi put u istoriji igre sa više od četiri vijeka međunarodne takmičarske prakse — prvi turnir održan je u Španiji 1575. u doba kralja Filipa II (na njemu su učestvovali Španci Fray Ruy Lopez de Segura, Alfonso i Alfonso Ceron, Italijani Leonardo di Cutro „Putino“ po nadimku Lijepi i Paolo Boi „Sirakužanin“) — odlučila da svjetskog prvaka liši njegovog žezla.

Pod rukovodstvom Holanđanina Maksa Evea, koji je obavljao funkcije predsjednika Međunarodne federacije (1970–1978), donesena je zlokobna odluka, koja je lišila šahovski svijet njegove najvažnije figure. Odluka je formalno sprovedena kroz glasanje, ali je bila donesena unaprijed — kupljenim glasovima. Izbacili su Fišera iz igre i nastavili da služe komunistima.

Robert James Fischer, u svojoj 32. godini, bio je uklonjen iz mikrokosmosa bajkovitih topova, dijagonala lovaca i njihovih eteričnih kraljeva. Nikada više nije učestvovao ni na jednom turniru, nikada više nije zasijao svojom prepoznatljivom partijom. Tek par partija krajem 70-ih protiv slabih šahovskih programa u Masačusetsu, i skoro dvije decenije kasnije, sa teretom od 50 godina, vratio se da odigra skandalozni meč protiv Rusa Spaskog.

(Nastaviće se)