Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (38.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Poslije 1972. godine

Tokom dvije godine Fišer se nije pojavljivao u javnosti. Nije organizovao konferencije za štampu, nije odgovarao na zvanične pozive, nije igrao šah i čak se nije sastajao s kolegama. Samo ljudi iz njegovog najužeg kruga, ne više od četvorice, povremeno bi prekidali zavjeru ćutanja i otkrivali kako provodi vrijeme svjetski šampion u šahu.

Bert Hochberg, specijalni šahovski dopisnik, tvrdio je da je Fišer promijenio stan i da sada živi u podrumskim prostorijama kuće jednog od vođa religijske sekte „Svjetska crkva Boga“, u sred neurednog stana pretrpanog šahovskim tablama, figurama, novinskim isječcima, narandžama i vitaminima. Najviše vremena provodio je uz šah, a samo bi noću izlazio na ulice Pasadene da ga niko ne prepozna na dnevnom svjetlu.

Pričalo se takođe da Fišer uvijek sa sobom nosi crnu kožnu aktovku u kojoj, kako su neki vjerovali, drži pilule na bazi zmijskog otrova za neutralisanje atentata. Bobi se plašio da će ga KGB otrovati, da mu Rusi nikada neće oprostiti pobjedu na Islandu. Drugi su smatrali da ga je taj strah naveo da posjeti zubara kako bi mu uklonio sve plombe – vjerovao je da su mu pod anestezijom mogli ugraditi sićušne mikrofone.

U isto vrijeme New York Post tvrdio je da je Bobija viđao na ulicama Pasadene kako lijepi letke na kojima je pisalo:
„SAD kontroliše tamna ruka tajnog vladara svijeta.“

Izgleda da Fišer nije bio svjestan da daleko od šahovskih stolova i velikih dvorana prestižnih turnira njegov život biva ugrožen, da gubi snagu i gasne. Usamljeni Bobi je polako umirao…

Godine 1974, nekoliko mjeseci nakon pobjede Karpova nad Korčnojem i nakon zvaničnog izazova za meč za titulu svjetskog šampiona, Bobi Fišer je prvi put prekinuo svoje ćutanje. Ne pojavljujući se javno, preko grupe advokata poslao je u FIDE obiman i detaljno razrađen spisak zahtjeva: šezdeset kucanih stranica (u to vrijeme jedinica mjere bila je „riječ“, a umjesto savremenih tekstualnih programa koristile su se pisaće mašine) za bezuslovno ispunjenje – tek tada bi bio spreman da brani krunu.

„Ogroman“ nagradni fond, pri čemu tačan iznos nije bio naveden, i garancija da u salu neće biti pušteni ni gledaoci, a ponajviše ne fotoreporteri i televizija.

Pored toga, Fišeru je morala biti obezbijeđena čuvena rotirajuća stolica, koja je izazivala takvo nezadovoljstvo Spaskog, kao i poseban šahovski sto sa žutim i zelenim poljima. I najvažniji zahtjev – da se ne računaju sve partije, već samo pobjede. Pri tome bi izazivač morao da osvoji titulu isključivo ukoliko pobijedi s razlikom od dva poena.

— „Šta možemo da uradimo?.. Bojim se da ćemo morati da prihvatimo 90% Fišerovih zahtjeva“, rekao je s neobičnom pokornošću tadašnji predsjednik FIDE-a Maks Eve uoči pregovora.

Ali ubrzo je predsjednik promijenio stav, nestala je fleksibilnost.
Dešavali su se unutrašnji potresi, skriveni od očiju javnosti.

(Nastaviće se)