Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (37.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Sovjetska delegacija smatrala je da je došlo vrijeme za akciju – do kraja meča ostalo je sedam partija, a rezultat je bio 10:7 u Fišerovu korist. U noti glavnom sudiji i organizacionom odboru, Sovjeti su tvrdili da njihov protivnik dobija nešahovsku pomoć i da je njegov zahtjev za uklanjanjem kamera motivisan željom da se spriječi pojavljivanje dokumentarnih dokaza. Upravo zahvaljujući elektronskoj opremi i hemijskim sredstvima objašnjavani su uspjesi Amerikanca za tablom, njegovo vođstvo nad svjetskim šampionom, kojeg je, kako su tvrdili Sovjeti, hipnotisala snaga protivnika.

Grupa naučnika i službenika tajnih službi tokom 48 sati pregledala je salu za igru, a posebno pažljivo i stolice na kojima su sjedili igrači. Obavljena je hemijska analiza nekoliko mrlja na kožnoj presvlaci, rastavljeno je više od stotinu lampi koje osvjetljavaju salu, sa sljedećim zaključkom: „Pronađeno nekoliko mrtvih muva iza jedne od lampi.“

21.partija (tri prije posljednje) stvorila je dovoljnu razliku za ukupnu pobjedu: 12,5:8,5. Tako je 1. septembra 1972. godine Amerikanac prvi put postao svjetski šahovski prvak.

Po završetku zvanične ceremonije dodjele nagrada, Fišer je napustio scenu, izbjegavajući bljeskove foto-aparata i aplauze.
Sjeo je u taksi i uputio se ka svom hotelu, dobacivši portirki na ulazu:
– Nema me za nikoga osim za predsjednika Nixona.

Nekoliko sati kasnije dobio je čestitku telegramom od prvog čovjeka države.

Nekoliko godina kasnije saznalo se da je ta priča s obraćanjem portirki, zapravo, bila povezana s drugim događajem. Nakon njegove pobjede u sali za igru, neka crvenokosa žena (po svemu sudeći, noseći periku) prišla mu je da ga pozdravi i čestita.

U trenutku kada su im se pogledi sreli, prepoznao je sjaj tih očiju. Njegovo srce još nije bilo spremno da oprosti Reginu. Zato je pobjegao, da ga ne sustigne, i zaključao se u hotelskoj sobi kako bi izbjegao novi skandal.

1.septembra 1972. godine radio i televizijski kanali SAD prenijeli su glavnu vijest: Robert Džejms Fišer postao je svjetski šahovski prvak.

Bobi se vratio u SAD, gdje je dočekan s počastima; pozdravili su ga predsjednik Ričard Nikson i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henri Kisindžer.

Sa 29 godina doživljavao je najbolji trenutak svog života; sve u njemu činilo se savršeno. Ali nešto skriveno uzdrmavalo je njegov život, gubio je kontrolu nad njim i nad vlastitim umom. Zaključao se u svom domu i nije se pojavljivao u javnosti.

Neki su smatrali da mu je život ugrožen, da mu prijeti smrt, i da iza svega stoji neka tajna služba. Drugi su sumnjali da se Bobi potpuno posvetio religiji, da je već više od deset godina pripadao Svjetskoj crkvi Boga, koja je, navodno, odgovorna za njegovo ludilo i željela da prisvoji njegovu skromnu imovinu.

List The Ambassador Report prenio je dio jednog od rijetkih intervjua na koje je Fišer pristao tokom svoje karijere:

— Imao sam lične probleme raznog tipa, zbog kojih sam počeo da slušam različite propovjednike na radiju. Ali jedan me dotakao, gospodin Herbert Armstrong, koji je rekao: vjerujem da te Gospod usmjerio. Godine 1963. učestvovao sam na turniru i tražili su mi desetinu od nagrade. Zatim su počeli da uzimaju dvostruku desetinu. Iskreno rečeno, opljačkali su me. Uzeli su mi 94.315 dolara, koje sam dobio za meč na Islandu protiv Spaskog.

Problem je u tome što prestaneš da vjeruješ samom sebi, i tu sve staje. To je užasno. Gube se orijentiri, ubrzo te okruži laž. Govore ti da je ljudska priroda pokvarena. Stalno sumnjaš u svoje procjene, vode te u ludnicu. I svaki put kad bih donio ispravnu odluku, činilo se kao da dolazi od đavola. Stalno su mi ponavljali da traje nemilosrdna borba s demonima i da treba vjerovati u armstrongizam. U stvarnosti, svi su oni bezobrazni lažovi.

(Nastaviće se)