Autor: Jurij Šaburov
Londonski sporazum uzet je kao osnova za pravila meča između Kapablanke i Aljehina 1927. godine. Ali do tog meča Aleksandra Aljehina je čekao još težak put sportske konkurencije sa brojnim protivnicima. Taj put je prelazio bez odugovlačenja.
Već tri nedjelje nakon završetka Londonskog turnira njegovo ime se pojavljuje u tabeli jednog manjeg takmičenja u Hastingsu — 6 učesnika, dvokružni sistem (od 9. do 21. septembra 1922. godine). Aljehin osvaja prvu nagradu sa 7½ poena iz 10 partija. Pobijedio je u 6 partija, ostvario 3 remija i samo jednu izgubio, i to iz jasno bolje pozicije, upravo od onog istog Jejtsa koga je u Londonu briljantno savladao. Drugu nagradu osvojio je A. Rubinštajn, a treće–četvrto mjesto podijelili su E. Bogoljubov i A. Tomas.
Trinaesti svjetski šampion u istoriji šaha, Garri Kasparov, nazvao je partiju Aljehina protiv Bogoljubova sa tog turnira remek-djelom koje može biti svrstano među najsjajnije u šahovskoj istoriji.
Svoje komentare na ovu partiju u to vrijeme Zigbert Tarraš je završio sljedećim riječima:
„Veoma interesantna partija, i sa strateške i sa taktičke strane, koju je Aljehin izveo s besprijekornim majstorstvom!“
S njim se oduševljeno složio i Savijeli Tartakover:
„Najljepša partija novijeg doba, pri čemu se ljepota veličanstvenih žrtvi dopunjuje dubokom strategijom, koja se očituje širom cijele table.“
Još tri nedjelje su prošle, i od 12. do 30. novembra 1922. godine Aljehin je igrao već na drugom međunarodnom turniru — u Beču. Ali tu ga je zadesio neuspjeh. Ako je do tada, učestvujući na šest turnira, od 71 partije izgubio samo 2, u Beču je u tri od 14 partija morao da položi oružje. To je bilo veliko iznenađenje za sve.
Evo šta je pisano u rubrici „Trenutni snimci“ u jednim bečkim novinama iz tog vremena:
„Aljehin — oličenje čiste nervoze. Izraz lica tog visokog, vitkog, mladog čovjeka neprestano se mijenja; impulsivni pokreti ruku, kojima čas naglo prelazi preko svojih svijetlih pramenova, čas brzo zgrabi figure koje su ispale iz igre — sve to odražava napet, strastven misaoni rad ovog tipičnog predstavnika modernizma u šahu, koji neumorno krči svoje sopstvene puteve.
Poslije svakog svog poteza naglo ustaje, njegova elegantna figura brzim, isprekidanim koracima kreće se od stola do stola, a on istraživačkim pogledom obuhvata situaciju u partijama. Ako mu protivnik iznenadnim manevrom postavi problem, postaje razdražljiv, nestrpljiv; nervira ga i najmanji šum; njegove svijetle oči se ispitivački usijecaju u protivnika, kao da žele da proniknu u njegove zamisli — i osmijeh trijumfa blista na njegovom licu onog trenutka kad pronađe dobar odgovor.
Sto za kojim igra Aljehin uvijek je bio okružen gustom masom gledalaca…“
Treba odati priznanje bečkom novinaru: uspio je da nam prenese prilično upečatljiv lik Aleksandra Aljehina iz tih godina.
A međunarodni turnir u Beču, te 1922. godine, osvojio je Akiba Rubinštajn — 11½ poena iz 14 partija, drugi je bio Tartakover sa 10 poena, treći Volf sa 9½, dok je četvrto–šesto mjesto Aljehin podijelio sa Marocijem i Tarrašem, svi sa po 9 poena. Iza njih su ostali Grinfeld, Bogoljubov, Špilman…
Tokom boravka u Beču, Aljehin je pozvan da održi simultanku za posjetioce Šahovskog kongresa. Takve pozive nikada nije odbijao, a na rezultat tog nastupa učesnici se vjerovatno nisu naljutili: Aljehin je pobijedio u svih 26 partija.
U decembru 1922. Aljehin je krenuo na turneju po Španiji — nastupao je na simultankama u Madridu, Barseloni i Saragosi, tokom kojih je od 94 partije pobijedio u 78, izgubio 6, a remizirao 10.
Početkom 1923. godine Aleksandar Aljehin se uputio u Pariz, gdje je odlučio da se trajno nastani. U to vrijeme Pariz je postao jedan od glavnih centara ruske emigracije — u Francuskoj je bilo registrovano 67 hiljada emigranata iz Rusije. Susreti sa sunarodnicima u tuđini mnogima su grijali dušu, podsjećali na domovinu…
Pošto je riješio svoja životna pitanja u Parizu, Aljehin je započeo uspješnu turneju po Belgiji i Francuskoj u februaru i martu. Prvi ozbiljan nastup bio je mali turnir u Margateu, koji se igrao sa osam učesnika od 31. marta do 7. aprila. Ovo takmičenje donijelo je veliko iznenađenje. Prvu nagradu je osvojio Ernst Grinfeld sa 5½ poena iz 7 partija, dok su glavni favoriti — Aljehin i Bogoljubov — podijelili drugo–četvrto mjesto sa Mišelom i Mifanom, zaostavši za pobjednikom pola poena. Još jedan favorit, Reti, ostao je bez plasmana među nagrađenima.
Kao i u drugim sportovima, tako i u šahu mnogo znače te male razlike — sekunde, minute, remiji u pojedinim partijama.
-Nastaviće se-