VIKTOR KORČNOJ: ANTIŠAH -Zapisi zlotvora, Povratak nepovratnika (54.nastavak)

(54.nastavak)

Kad sam se obratio Kinu za pojašnjenje — ko ga je ovlastio da napiše to pismo (znamo mi svi dobro ko!) — on je počeo da mrmlja kako je to bila privatna prepiska i da Kampomanes nije imao pravo da je objavi.

(A da ne govorimo o tome — da li je gospodin Iljuzorio uopšte primio to pismo? I zašto bi mu, kao sponzoru meča, ono uopšte bilo upućeno? Njegov sadržaj ga nije ni najmanje doticao!)

Tada sam obećao Kinu da ću mu oprostiti dug — ali samo finansijski! — ako na sljedećem zasijedanju Generalne skupštine istupi protiv Kampomanesa, makar pismeno, ako već ne javno.

Obećao je, ali nije učinio ništa. I zaista — kako istupiti protiv najboljeg druga?..

________________________________________

Na kraju, pitanje je odloženo.

Jedina odluka Generalne skupštine bila je da mi se dozvoli da naplatim svoj ček.

Neka i to — kako se kaže, od mršave ovce barem pramen vune.

A šta je odlučilo Biro FIDE, koje se ubrzo nakon toga okupilo u Gracu?

Biro od deset članova nije raspravljao moj protest, već izvještaj Kampomanesa o mom „nesportskom ponašanju“ u Bagiju!

Biro je „jednoglasno odobrio“ sljedeće saopštenje (pri tom glasanju nesu prisustvovali novi predsjednik FIDE velemajstor F. Olafson i jedan od potpredsjednika, ali to nije smetalo ni Kampomanesu ni Bakkeru da upotrijebe riječ „jednoglasno“):

„Meč za svjetsku titulu 1978. godine između Karpova i Korčnoja u Bagiju bio je organizovan od strane Šahovske federacije Republike Filipini temeljno i kvalitetno… Žiri i arbitri meča su svoje funkcije obavljali objektivno i efikasno.

U tim uslovima“ (u kakvim, molim vas? — V. K.) „dužni smo da osudimo namjerne (!!! — V. K.) radnje i postupke koje je pretendent preduzimao tokom takmičenja za svjetsku titulu“ (primijetite: optužuju me za loše ponašanje ne samo tokom meča s Karpovim! — V. K.) „koji ne odgovaraju sportskom duhu i pravilima javnog ponašanja, i koji su nanijeli štetu ugledu i dostojanstvu FIDE.

Biro FIDE izražava žaljenje zbog ponašanja pretendenta i strogo ga upozorava da se u budućim šahovskim takmičenjima ponaša korektno.“

________________________________________

Jasno vam je, čitaoče?

Biro FIDE ne namjerava da raspravlja o svjesnim postupcima i radnjama druge strane.

Ne želi ni da iznese konkretne činjenice o tome kako sam ja to navodno prekršio sportsku etiku itd.

Zar ovaj memorandumski stil nije zapravo upozorenje pred konačno izbacivanje mene iz svih takmičenja pod okriljem FIDE?

A povod bi, naravno, lako našli…

________________________________________

Ubrzo sam poslao pismo predsjedniku FIDE:

„Poštovani gospodine Olafsson,
Obraćam Vam se s hitnom molbom da pitanje moje sudbine bude uvršteno u dnevni red Generalne skupštine FIDE… Htjeli Vi to ili ne, ovo pitanje je postalo najvažniji moralni problem FIDE…

Posljednjih nekoliko godina FIDE se trudi (i to uspješno!) da se predstavi kao nezavisna od glasova svjetske štampe, ignoriše mišljenje svjetske javnosti, ne želi da obrati pažnju na očiglednu i neumoljivu borbu za građanska prava.

Ovo je opasna tendencija, gospodine predsjedniče. Nažalost, FIDE svake godine sve više gubi svoju nezavisnost, pretvarajući se u potpuno beskorisnu organizaciju, koja u potpunosti zavisi od nekolicine uticajnih lica. Diktat i nepravda, laž i izdaja caruju u kulisama FIDE, zaštićenim od pogleda sa strane.

Samo tako se može objasniti potpuno nepravedna odluka koju je donijelo Biro FIDE u Gracu. Bez navođenja činjenica, ignorišući mišljenje svjetske štampe, mene su optužili za nesportsko ponašanje. Znam da Vi niste prisustvovali sjednici na kojoj je ta odluka donesena. Hitno zahtijevam da se ona preispita na Generalnoj skupštini…

Nadam se da će, prije ili kasnije, zahvaljujući naporima parlamentaraca demokratskih zemalja, moja porodica, koja je sada izložena progonu od strane vlasti (sina mi se spremaju da zatvore u zatvor), ipak biti oslobođena…“

Odgovor na ovo pismo nikada nisam dobio.

Ali, radi pravde, treba reći da je 1981. godine Olafsson pokušao da odloži naš novi meč s Karpovom za mjesec dana, želeći „da obezbijedi jednake uslove za oba učesnika“, tj. da konačno (pet godina kasnije!) izdejstvuje izlazak moje porodice.

V. Baturinski:

„To su bili argumenti koji nisu imali nikakve veze sa šahovskim takmičenjem. Predsjednik je prekoračio svoja ovlašćenja, što je zabilježeno u protestima koji su mu poslati od strane svjetskog šampiona i Šahovske federacije SSSR.“

Jedinstveno mišljenje svelo se na to da šahovski meč za titulu ne može biti povezan s potpuno drugačijim pitanjima. Našavši se u izolaciji, Olafsson je bio prinuđen da se povuče.“

(„Stranice šahovnog života“)

Očigledno je da je upravo nakon ove priče Olafsson pao u nemilost sovjetskog rukovodstva.

„Jedinstveno mišljenje“ svelo se na to da FIDE-u treba drugi, poslušniji predsjednik. Tim više što se odgovarajući kandidat već bio pojavio.

G. Kasparov:

„Zašto je baš Bagiо izabran za održavanje meča? Odgovor na to pitanje treba tražiti kod izuzetno aktivnog i beskrajno lukavog Filipinca Florensija Kampomanesa, koji je uživao pokroviteljstvo diktatora Markosa. To je bio njegov debi na svjetskoj šahovskoj sceni.

Uspostavio je dobre odnose sa V. Sevastjanovim i V. Baturinskim. I, kako se ispostavilo, ne bez razloga. Upravo u Bagiju Kampo (kako su ga počeli zvati) dao je solidnu najavu za najvišu funkciju u svjetskom šahu, pridobivši naklonost sovjetskih zvaničnika i Karpova.

To je postigao svim mogućim sredstvima podržavajući šampiona, iako je kao organizator meča trebalo da ostane neutralan.

Nagradu je Kampomanes dobio četiri godine kasnije u Lucernu (1982), kada je uz našu odlučujuću podršku izabran za predsjednika FIDE.“

(„Bezgranični dvoboj“)

________________________________________

Ostaje da se doda da je 1986. godine Kampomanes ponovo izabran na tu funkciju, a 1990. ostao na njoj i treći mandat.

(Nastaviće se)