Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (17.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Tačno u 19:00, sa pola sata zakašnjenja, Fišer je zauzeo svoje mjesto, dozvoljavajući fotografima i ljubiteljima da snime njegovo blijedo lice, kojem je očigledno nedostajalo sunca. Nekoliko minuta kasnije, kao da je to postajalo njegova nova manija, kada je mikrofon bio postavljen ispred njegovih usana, Fišer je izgovorio seriju uvredljivih izjava, prisjećajući se starih nepravdi.

Iako je dobro govorio španski, Fišer je govorio na engleskom, a prevodila ga je njegova pratilja, kojoj nikada neće zaboraviti napetost koju je tog večera iskusila pred pažljivom publikom.

Bobi je počeo da govori agresivno, sa nagovještajem paranoje. Svi su čekali komentare u vezi sa Fišer-random, ali bivši svjetski šampion otvorio je svoju torbu, izvadio knjigu i počeo sa žalbama, pričajući o svom klasičnom djelu 60 nezaboravnih partija, koje je objavljeno 1969. godine, tvrdeći da je ponovo uređeno bez njegovog pristanka sa namjerom da ga učine predmetom podsmjeha.

— Promijenili su riječ replegame (povlačiti se) u defenderse (braniti se). Ako sam jednom upotrijebio riječ defenderse, neću je ponovo koristiti na istoj stranici, jer je to loš ukus.

Fišeru nije odgovaralo ni englesko izdanje, jer su Englezi promijenili boju korica jedne njegove knjige.

— Vidite, promijenili su bijelu boju u crnu, njihova ideja je da me pokažu kao mračnu i zlu ličnost.

Polako, osmijeh je počeo da nestaje, a desetine ljudi, za koje je ovaj čovjek bio sportski idol, počele su da se međusobno zbunjeno gledaju. Histeričan i neuračunljiv Fišer postajao je junak komedije. Nastavio je da se žali što nije zaradio nijedan dinar ni za englesko izdanje knjige, ni za CD sa njegovim partijama, ni za film En busca de Bobby Fischer („U potrazi za Bobijem Fišerom“).

— Vlada Sjedinjenih Američkih Država nije učinila ništa da zaštiti moja intelektualna prava, a licemjerno kritikuje kineske komuniste zbog istih grehova. Predsjednik Trgovinske komore SAD Mikki Kantor nije pomjerio prst, a svi mi znamo ko je on, neka ide da igra u svoju sinagogu.

U tom trenutku prevodilac je, čini se, prestao da vjeruje svojim ušima i u potpunom očaju pokušavala da ublaži Fišerovu uvredu, ali Bobi, koji je dobro govorio španski, učinio je performans još napetijim, neprestano ispravljajući netačnosti da bi njegove riječi bile tačno prenesene publici, uključujući svu psovku i uvrede.

Konferencija za novinare završila se nekako iznenada, ali prije nego što je završila, bilo je saopšteno da će 12. jula u kući Darda Roče u gradu La Plata biti zvanično predstavljanje Fišer-random uz diskusiju o partijama meča između Eugenija Torrea (Filipini) i Pabla Rikardija (Argentina) — dvojice šahista izabranih za demonstraciju.

Po završetku ceremonije, Fišer je žurno ustao i pripremio se da napusti salu, možda još uvijek progonjen duhovima svojih mladalačkih dana, sjećanjima na vrijeme kada je izazvao moćne Sovjete. Ali ubrzo je shvatio da više nije bilo potrebe za žurbom. Pokušao sam da ga zadržim, nadajući se da ću saznati neke zanimljive činjenice za svoju hroniku, ali nisam uspio da iz njega izvučem ništa. Bobi je tog kasnog časa bio previše iscrpljen.

— Migel!.. Kinteros!.. — Bobi je povicima skrenuo pažnju na svog argentinskog kolegu. Trebalo mu je vozilo da napusti salu. Želeći da ga smirim, pogledao sam ga u oči i rekao:

— Bobi, imam auto sa šoferom. — Mislim da me nije čuo. Nema fotografija, nema autograma. Ali nisu ga mnogo ni tražili. Nešto se pokvarilo u njegovom odnosu sa publikom, u priči o ljubavi i mržnji koja je trajala više od 35 godina na temeljima beskrajnog strpljenja.

Fišer je započeo novu partiju, tihu i tužnu, igru koja je nastala prirodno i spontano. Ovoga puta, publika koja mu je često davala ovacije i vikala bravo, tiho se povukla. Osjećao se pritisak i opšte nelagodnost. Fišer je prešao salu bez aplauza. Publika je bila umorna od njegovih „potraga“…

(Nastaviće se)