F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
— Po mom mišljenju, Karpov iz 1973. bio je jači nego Fišer iz 1972. — govorio je maestro koji se suočavao sa obojicom na vrhuncu njihovih karijera.
Ali Spaski ostaje vjeran svom američkom prijatelju, i ne samo zbog novca koji je bio u igri — on poštuje Amerikanca i divi mu se.
— Fišer je mnogo učinio za šah, da bi pobijedio vlast korupcije kako unutar, tako i izvan FIDE. Smatram da je to Fišerova borba ne samo protiv Rusa, već i protiv svega trulog i pokvarenog u svijetu šaha, što je u velikoj mjeri, uostalom, dolazilo iz sovjetske federacije. Fišera nisu sve njegove kolege razumjele, ali on je uvijek bio čovjek principa, koji se borio da uzdigne šah iznad truleži FIDE i ruske federacije. Fišer je antiteza Kasparovu, koji je uvijek mislio samo na sebe i koji je svojom sebičnošću i besprincipijelnošću samo umnožio korupciju u svjetskom šahu — izjavio je bez ustručavanja Spaski, kada su ga zamolili da ocijeni Fišerovu ličnost.
Ali sada, kada je među smijehom i šalama započela konferencija za novinare posvećena otvaranju meča, Spaski je ćutao — i sve je teklo glatko… do predvidljivog pitanja jednog od novinara:
— Gospodine Fišer, jeste li svjesni da igranjem u ovom regionu kršite sankcije Ujedinjenih nacija prema Jugoslaviji?
Robert Džejms Fišer kao da je čekao taj trenutak, u svojim ocjenama nije se ustručavao: skoro otkinuvši dugme sa svog sivog sakoa, uložio je sav svoj temperament u grubo odgovaranje. Uvrijedio je najmoćniju imperiju svijeta, svoju zemlju, i Organizaciju Ujedinjenih nacija. Usred tog verbalnog olujnog napada, Bobi je odjednom napravio nepredviđen potez: otvorio je kožnu aktovku, izvadio iz nje list papira, podigao ga iznad glave — to je bio faks koji mu je poslao američki Stejt department — i rekao:
— Pljujem na ovaj dokument (i to je doslovno uradio), to je moj odgovor na naredbu da ovdje ne branim svoju titulu. Zato i priznajem da kršim sankcije. Vlada Sjedinjenih Američkih Država mi je dozlogrdila, izdala me je; ali prema narodu SAD-a osjećam veliku simpatiju. Sada, nakon završetka Hladnog rata, vladarima više nisam potreban. I dok je više od 300 novinara i zvanica okupljenih u sali hotela pokušavalo da shvati šta je upravo rečeno, Robert Džejms Fišer je nastavio, pretvarajući ceremoniju u nešto apsurdno.
Bez upotrebe metafora i eufemizama, velemajstor je nastavio da izgovara uvrede.
— Svijetom šaha se manipuliše otkako mi je oduzeta titula svjetskog šampiona 1975. godine, Rusi rade šta god požele.
— Kasparov i Karpov su namještali svoje mečeve za titulu svjetskog prvaka. Nijedan od njih nije jači od mene, zato mi nijedan nije ni smio uputiti izazov sve ove godine.
Nazvao je Kasparova „patološkim lažovom“ i završio govor zagonetnom rečenicom:
— Ljudi treba da shvate mnogo toga u vezi sa stanjem u svijetu i one grupe koja kontroliše SAD — ko su oni, kojem dijelu naroda pripadaju i koju religiju ispovijedaju.
S pomalo pokroviteljskim izrazom lica, Spaski je, činilo se, distancirao sebe od talasa uvreda. Samo se blago iznenadio kada je čuo Fišerove komentare u vezi sa rezultatom 19. partije meča za titulu svjetskog prvaka između Kasparova i Karpova u Lionu (Francuska) 1990. godine: da je prvi, uprkos očiglednoj prednosti, ponudio nerazumljiv remi.
Nakon čitavog govora uslijedio je kraj drame, koja je, možda, i postigla prvobitno planirani cilj — privlačenje pažnje novinara na meč koji se održavao na tom mjestu, uprkos političkom i ekonomskom embargu.
Nekoliko minuta kasnije, glavni svjetski kanali prikazali su na svojim ekranima grupu ljudi koji nisu pripadali svijetu sporta. Zvanični predstavnik kancelarije francuske vlade, Daniel Bernard, nije isključio da bi sankcije mogle pogoditi i Spaskog:
— Ne možemo ignorisati međunarodno pravo i učinićemo sve što je potrebno kako bi se poštovala njegova pravila — zaključio je on prijetećim tonom.
Ali tu priča nije završena.
(Nastaviće se)