
F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
Moje kolege, mahom ljudi koji su prošli mnogo toga, ta vijest je uzbudila. Čuli su se komentari, prepričavali su se anegdote; vijest o Fišerovom povratku ispunila je svaki kutak redakcije, hodnike radio i TV studija. Čak su i oni upućeni u međunarodnu politiku počeli da iznose pretpostavke o šahovskom prijestolu. A ja sam se prisjetio savjeta mog djeda Basilija Lljarda, Italijana koji se početkom 20. vijeka preselio u Argentinu iz Leonfortea (Katanija), koji je često govorio:
— Priroda je mudra, sine: data su nam dva uha i samo jedna usta. To znači da je važnije ono što čujemo nego ono što govorimo.
Tako sam odlučio da pažljivo slušam komentare stručnjaka, a da sam — ćutim. Htio sam da saznam sve.
— Jugoslavija je oblast na koju su Ujedinjene nacije (UN) uvele politički i ekonomski embargo; već i to je dovoljno da privuče pažnju svjetske štampe ka jednom od najkonfliktnijih područja evropskog kontinenta — čuo sam na tom improvizovanom skupu od jednog veterana novinarskog zanata. Drugi je odmah dodao:
— E to je potez! Da, gospodo! To je ključ cijele kombinacije.
Rečeno je s naglaskom i uvjerenjem u ispravnost vlastite pretpostavke.
Danas, nakon mnogo godina, mislim da su svi bili na neki način u pravu.
Ali da se vratimo našoj priči. Fišer je stigao u Beograd noću 23. jula, kolima direktno iz Budimpešte, pošto zbog blokade avioni nisu letjeli za prestonicu Jugoslavije. Sljedećeg jutra američki velemajstor se sastao s gradonačelnicom Beograda, Slobodankom Gruden, i nakon razgovora, funkcionerka je dala nekoliko izjava za lokalne novine „Politika“. Nekoliko dana kasnije, Fišer je stigao na Sveti Stefan, gdje se povukao u rezidenciju La Villa 118, čije je svakodnevno obezbjeđenje koštalo 1500 dolara.
Određene glasine ukazivale su na Janoša Kubata kao na „glavnog osumnjičenog“ u slučaju Fišerovog povratka. Naime, Kubat je igrao ključnu ulogu u organizaciji šahovske olimpijade, koja se 1990. godine održala u jugoslovenskom gradu Novom Sadu, glavnom gradu Vojvodine, smještenom na obali Dunava. Prema mišljenju stručnjaka i poznavalaca šaha, taj događaj je bio jedan od najzapaženijih u šahovskoj istoriji 20. vijeka.
Fišer je to znao i rado je pristao da upravo Kubat bude zadužen za organizaciju njegovog meča-povratka. Dogovorili su osnovne detalje i 2. juna su utvrdili datum i mjesto potpisivanja ugovora — 11. jul, Los Anđeles, gdje su tog dana stigli Kubat i Vasiljević. Fišer je ovaj put bio bez iznenađenja, i 23. jula šetao je ulicama Beograda.
Dolazak Bobija Fišera u Jugoslaviju stavio je tačku na glasine i nagađanja; Fišer se vratio da sjedne za šahovsku tablu — i tačka, objavila je novina Olimpiko, ne sumnjajući u svoj novinarski instinkt.
Ona je sažela sve što se dešavalo u jednoj rečenici od šest riječi:
„Ovog puta on se ne šali.“
(Nastaviće se)