Ljubomir Ljubojević intervju: Genijalne šahovske ideje u snu (3.nastavak)

Karolina Mellen- Vaše mišljenje je da vas oni nikada ne bi prevarili ili iskoristili vaše neznanje kao stranca?

Ljubomir Ljubojević- Pa ne znam, mislim da toga ima svuda. Može se dogoditi I u Španiji. Ja se dobro sećam tih dana kada sam bio prvi put, prvog utiska. Ja se sećam da su ljudi ostavljali otvorene kuće, otvorene automobile. Meni su nikada nije dogodilo da su bih bilo što tamo ukrali, da su me čak prevarili. U početku nisam znao ni jezik, bilo mi jako teško da se sporazumevam. Nikada se nisam osećao tako, sasvim suprotno. Postojalo je to poštovanje prema onome.

Dok ne mogu da kažem, neću da nabrajam zemlje u kojima iskustva nisu bila, da tako kažem, toliko pozitivna. Zato mislim da zaslužuju to. Ima i tamo naravno svega, to je jasno, ali hoću reći u samom polazu da oni znaju jako dobro kada je neko u nevolji. I ne verujem da će ikada iskoristiti tu nevolju čoveka da naprave neki lični interes čak suprotno. Ja mislim da će priskočiti čoveku u nevolji i da će hteti da mu pomognu. U principu je tako. I to je jedna karakteristika koju bih rekao čak i za naš narod. Da imaju tu tendenciju. Ja se sećam kada su jurili ubicu turskog ambasadora kroz Pionirski park u Beogradu. Goloruki ljudi, tamo, pa su jednog ubili i tako. Mislim, to je dokaz jedne nacije koja, ustvari posjeduje nešto iskonsko u sebi.

Karolina Mellen- Ali da li ste primetili sada promene kod nas? Ne znam da li bi se to i sada desilo.

Ljubomir Ljubojević -Što ja znam?  Ja imam utisak da su emocije ljudi ovde na Balkanu…da su takve emocije koje jako teško kontrolišu. One izlaze same po sebi napolje i u takvoj situaciji vrlo su lako zapaljivi i može se lako dogoditi da dođe do svega zahvaljujući baš toj nabijenosti mentaliteta došlo je do toga. Ja sam skoro siguran.

Mislim da bi se to dogodilo i danas kao što verujem uopšte. Ja vjerujem da ljudi sami po sebi imaju vrlo pozitivnu stranu na ovim prostorima. Da uopšte verujem da –pogotovo mediteranski čovek. Ja bih nekako ovojio Mediteranca od drugih…Nije čudo da su sve civilizacije nastale na Mediteranu zbog toga.

Karolina Mellen- Više puta sam čula od ljudi koji žive u inostranstvu da je prve tri godine potrebno samo raditi da bi se došlo do neke pozitivne nule. Da li je  možda vaše iskustvo bilo drugačije obzirom na vašu profesiju?

Ljubomir Ljubojević– Ne, ja mislim da sam bio u velikoj pozitivi od početka, pa posle dolazim na tu nulu o kojoj se govori o nekoj ravnoteži se radi. Mislim da je moj utisak bio mnogo pozitivniji od samog početka nego posle kad se počinje da upoznaje život, da se upoznaju pravi problemi društva i svega onoga. Onda sam shvatio da je mnogo lakše kad čovjek ne zna nego kad zna. Jer kada čovjek ne zna, onda nije strašno. Onda u stvari zapostavlja mnoge činjenice,  zapostavlja mnoge aspekte koji mogu strašno da utiču na njegovo raspoloženje, promenu njegovih rešenja, neke situacije. Ali kada se dogodi da čovjek upozna malo dublje sve,  onda je ipak svako njegovo razmišljanje skroz uslovljeno timo što je on poznaje. Znači kad više zna. Kada čovjek zna više neku materiju u principu, odjedanput prosto počinje da se zabrinjava i shvata u stvari, što mu se horizonti više šire, on shvata da su horizonti toliko veliki da se oseća kao da ništa i ne zna. To se često događa.

Recimo mlađi čovek manje je opterećen zbog toga u principu i treba bude tako. Zašto? Da bi mogao da upija više. Onda sve se to širi i širi se taj vidokrug problema, uzgred. U svemu onome što može da bude pozitivno da je naučio više, da ima više iskustva. Možda sve, ali sa druge strane gubi se možda ta oštrina intuicije, oštrina osećanja, oštrina upijanja informacija onake kakve jesu. Jako je važno upiti informaciju kakva jeste u onom potpunom smislu bez ikakve interpretacije tvoje da li ti se sviđa,  ili ti se ne sviđa, nego prosto upiti kakva jeste i snimati je u sebi neko vreme da bi mogla se transformiše u ono što vi želite da prihvatite od nje.

Karolina Mellen- Iz razgovora sa vama stičem utisak da imate veliko opšte obrazovanje. Koliko je to karakteristika uopšte za šahiste?

Ljubomir Ljubojević- Ne znam, ja nemam ne bih rekao da je tako. Šahisti su specifična profesija. Mislim ljudi, čak bi se više reklo zatvoreni nego otvoreni.

Karolina Mellen- Da, pomalo čudaci.

Ljubomir Ljubojević- Pa zato što razgovaraju sa svojim figurama, sa svojom tablom koji predstavlja jedan određeni svet i na neki način uspostavlja zakone u tom svetu i ti zakoni su dosta čisti, dosta iskreni, neiskvareni. I ti zakoni može se reći da su ono što sve ljude koji ne znaju o šahu a upoznaju ga da ih i privlači tome.  Jer vide veliku vrstu čistoće koja je, kako bih rekao, nezainteresovana. Ne postoji nikakva opipljiva mera da se kaže da postoji neki interes u šahu. Ne, to je čisti osećaj istine, osećaj onoga što čovjek želi da…

(Uskoro nastavak)