Bobi Fišer ide u rat (81.nastavak)

Moskva, 2008.

David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)

81.nastavak

U Rejkjaviku šahisti su klimali glavama na izjavu Gelera. Međutim, da su publika i zvaničnici pažljivije pročitali saopštenje, osjetili bi napetost koja je vladala u sovjetskom taboru. Iako se na prvi pogled činilo da se saopštenje odnosilo na Fišera, ono je zapravo bilo izazvano dubokim razočaranjem u Spaskog, zbog onoga što Geler naziva njegovom „impulsivnošću“, njegovom „nemogućnošću da se koncentriše“, njegovom nesposobnošću da iskoristi tehničke greške protivnika i nedostatkom „shvatanja pozicije“. Sa stanovišta Gelera, 17. partija trebalo je da bude početak odlučujuće faze. Ivo Nej će kasnije napisati da je Spaskom preostala posljednja šansa da promijeni tok meča. U Moskvi su to komentarisali riječima: „Voz polazi“.

Izbor vremena za saopštenje nije manje značajan. Pominjanje „brojnih zahtjeva“ Fišera od strane Gelera ukazuje na to da je stvarni razlog pisma bio posljednji ultimatum Amerikanca i briga zbog stalnog popuštanja pred njim od strane organizatora šampionata.

Glavni sudija je uvjerio da će sumnje Gelera biti provjerene: „Sa američke strane se kod nas dešava čista fantastika, pa zašto je i Rusa ne bi preuzeli?“ U sali je postavljena zaštita 24 sata dnevno, kako bi se spriječila noćna špijunaža. Američka delegacija je ponudila prilično zamršeno objašnjenje svog zahtjeva, da svaki igrač sjedi samo na svojoj stolici: Fišer je deset santimetara viši od Spaskog, i stolica mora biti prilagođena njegovoj visini. Kramer je ovu izjavu okarakterisao riječima: „Glupost. Kakve još eksperte žele? KGB?“ Bio je mnogo bliži istini nego što je mislio.

Što se tiče 17. partije, Fišer je ponovo iznenadio otvaranjem: Pirčevu odbranu (nazvanom po slovenačkom velemajstoru Vasji Pircu) nikada prije nije primjenjivao u turnirima. U ovoj odbrani, koja je uvijek smatrana pomalo ekscentričnom, crni ustupa centar u nadi na moguću kontrigru. Međutim, glavna tema glasina bila je završnica partije. Igrač može zatražiti remi ako se ista pozicija ponovi tri puta. U 45. potezu Fišer je pozvao Lotara Šmida i kratko su se savjetovali, proučavajući zapis partije. Zatim je Šmid klimnuo glavom i sat je zaustavljen. Ako bi Fišer pomjerio topa na e1, pozicija bi se zaista ponovila treći put. Nakon toga, Spaski je dugo ostao u stolici; činilo se da ga je remi ponavljanjem poteza iznenadio. Namjeravao je da žrtvuje kvalitet (topa za konja) i bio je spreman na borbu, iako nije bilo jasno da li je mogao nešto postići.

Partija je završena, a islandski organizatori pozvali su lokalne naučnike da istraže prikrivene optužbe o elektronskom i hemijskom uticaju. Jedan od njih bio je Dali Augustin, inženjer-električar, a drugi Zigmundur Gudbjarnason, profesor hemije koji je stekao obrazovanje u Americi i vratio se u rodni Island iz Detroita dvije godine ranije. Augustin je istraživao osvetljenje, dok je zadatak Gudbjarnasona bio da ispita šahovski sto i stolice. „Iz Amerike sam donio najnoviji gasni hromatograf“, priča Gudbjarnason. „On je omogućavao analizu sadržaja hemijskih supstanci. Stavili smo jednokratne rukavice i uzeli uzorke za testove, tako što smo obrisali sto i stolice posebnim materijalom.“ Uzorci su uzeti i sa zidova i scene. Pažljivo su upakovani u plastične kese na kojima je pisalo: „stolica Fišera“, „zadnji zid“ i slično. Naučnici su pristali da sprovedu istraživanje besplatno. Kaže Gudbjarnason: „To je bio naš doprinos meču; željeli smo da se on nastavi.“ Da je sovjetska strana ovo čula, mogla bi dovesti u pitanje objektivnost takve ocjene.

Zatim je Gudbjarnason uporedio podatke o hemijskim supstancama jedne i druge stolice, ali i istraživao površinu obe strane stola. Tokom ovog perioda, profesor hemije odbijao je da odgovori na pitanje novinara da li je moguće, zaista, nekog tajno kontaminirati, kao što tvrdi sovjetska strana u svom pismu. Ćutao je djelimično zato što nije želio da podiže atmosferu, jer je „znao da je to sasvim realno, Amerikanci i Rusi to dobro znaju da rade. Siguran sam da su u prošlosti koristili te metode.“

Za završetak rada bilo je potrebno nekoliko dana, a rezultati su bili uneseni u mali izvještaj na nekoliko stranica. Izvještaj je predao islandski pomoćnik sudije Gudmundur Arnlaugsson. FIDE je izjavila da su optužbe sovjetske strane o tajnim manipulacijama bile neosnovane. Tokom istrage, Gudbjarnason nije našao ništa sumnjivo: hemijski sastav stolica i obe strane stola bio je identičan i uglavnom se sastojao od materijala za poliranje. Augustinu je išlo bolje – u svjetlosnim uređajima pronašao je dvije mrtve muve, što je bila velika zabava za medije.

(Nastaviće se)