Nepoznati Bobi Fišer (16.nastavak)

Autori: IM John Donaldson, IM Eric Tangborn
International Chess Enterprises
, Seattle, Washington, 1999

(16. nastavak)

Studentske Olimpijade 1960-1965

Jedan od najvećih trijumfa američkog šaha u eri nakon Drugog svjetskog rata bila je pobjeda Sjedinjenih Država na Studentskoj ekipnoj olimpijadi u Lenjingradu 1960. godine. SSSR je dominirao olimpijadama 1950-ih i 1960-ih, ali je krajem 1950-ih i početkom 1960-ih imao manjak mladih talenata, dijelom zbog gubitaka pretrpljenih tokom Drugog svjetskog rata. Boris Spaski osvojio je Svjetsko juniorsko prvenstvo 1955. godine, ali je prošlo čak 14 (!) godina prije nego što je drugi sovjetski mladić, Anatolij Karpov, ponovo osvojio tu titulu.

Studentsko ekipno prvenstvo 1959. godine u Budimpešti osvojila je Bugarska sa 40,5 poena, dok je Sovjetski Savez zauzeo drugo mjesto sa 39 poena. Sjedinjene Države nisu učestvovale. Budući velemajstori Nikola Padevski i Georgi Tringov osvojili su srebrne i zlatne medalje na prvoj i drugoj tabli. Sovjetski tim se veoma dobro pokazao na nižim tablama, gdje su četvrta tabla Jurij Nikolajevski i drugi rezervni igrač Vladimir Liberzon osvojili zlatne medalje, dok je prvi rezervni igrač Anatolij Volovič uzeo srebro. Inače, Volovič već dugi niz godina živi u Nju Džersiju. Međutim, prve tri table Buhuti Gurgenidze (6/10), Aleksandar Nikitin (6,5/10) i Ajvars Gipslis (7,5/10) nisu mogle da drže korak s bugarskim protivnicima.

Sledećeg ljeta sramota za Sovjete bila je još veća – izgubili su na domaćem terenu od Amerikanaca, i to na vrhuncu Hladnog rata! Američki tim u sastavu Lombardi, Kalme, Vajnštajn, Sajdi i Mednis bio je u izuzetnoj formi i postigao nevjerovatnih 41 poen iz 52 partije. SSSR je završio drugi sa 39,5 poena, dok je Jugoslavija zauzela treće mjesto sa 37 poena (ključnu ulogu odigrao je Milan Vukčević iz Klivlenda), a Čehoslovačka četvrto mjesto sa 31,5 poena. Zamislite samo da je Fišer igrao!

Ovo je bila jedina pobjeda Sjedinjenih Država ispred Sovjeta sve do Svjetskog ekipnog prvenstva 1993. godine u Lucernu.

Sljedeće godine Sovjeti su se osvetili pobijedivši u Helsinkiju:

  1. SSSR – 39,5 poena
  2. SAD – 34,5 poena
    3-4. Istočna Njemačka i Čehoslovačka – 31 poen

Sovjeti su u Finsku poslali potpuno novi tim, dok su Amerikanci igrali gotovo u istom sastavu, bez Sajdija. SAD je izgubio direktni duel od SSSR-a sa 3-1, ali su Lombardi i Vajnštajn briljirali na prve dvije table, osvojivši srebrne medalje sa 9/11 poena. Na četvrtoj tabli Kalme je osvojio 7,5/10, prvi rezervni igrač Mednis je imao 5,5/8, a drugi rezervni igrač Lari Gilden je pobijedio u obje partije.

Nažalost, Džejms Šervin, koji je igrao na trećoj tabli (i bio učesnik Interzonala 1958.), bio je daleko ispod svog standardnog nivoa, osvojivši samo pola poena iz šest partija.

Entoni Sajdi (Anthony Saidy)

Jedan od najboljih mladih igrača u zemlji je Entoni Sajdi, 24-godišnji student medicine iz Njujorka. Aktuelni šampion Kanadskog otvorenog prvenstva, Sajdi se već dugo smatra ozbiljnim protivnikom na svakom turniru na kojem učestvuje.

Više puta se plasirao visoko na Američkom otvorenom prvenstvu, a prošle godine u Sent Luisu pobijedio je i Byrne-a, kasnijeg pobjednika, i Benka, koji je završio na drugom mjestu. Izgledalo je da je na putu ka tituli, ali ga je poraz od Pošela u 11. kolu koštao šanse za pobjedu, spustivši ga na diobu četvrtog mjesta.

Nepokolebljiv, Toni je već mjesec dana kasnije ostvario svoj prvi veliki turnirski trijumf, osvojivši Kanadsko otvoreno prvenstvo u Kičeneru, Ontario. Sajdi je nastupao za studentsku reprezentaciju SAD-a čak četiri puta, uvijek ostvarujući izvanredne rezultate. Bio je najbolji poenter ekipe na turnirima u Islandu (1957) i Bugarskoj (1958), a prošle godine je, igrajući na četvrtoj tabli, ostvario 4.5-2.5 u pobjedi tima u Lenjingradu.

Protiv sovjetskih igrača, Toni ima izjednačen skor, uprkos porazu od jednog tada malo poznatog igrača 1956. godine – Mihaila Talja. Toni je rođen u Los Anđelesu, ali živi u Njujorku od svoje desete godine. Njegov otac, Fred Sajdi, poznati je dramaturg, koji je napisao mnoge uspješne predstave, uključujući i „Finianovu dugu“.

Toni je naučio da igra šah od svog oca, za koga kaže da je loš šahista, ali dobar bridž igrač. Sa jedanaest godina postao je član Maršalovog šahovskog kluba, gdje je bio dio grupe „Maršalovi juniori“, iz koje su potekli mnogi od najboljih američkih šahista.

Diplomirao je na Fordham univerzitetu, a trenutno je četvrta godina na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kornel u Njujorku i uskoro će postati dr. Sajdi.

Sajdi je krupan i čvrstog izgleda, djeluje smireno i samouvjereno, kako na, tako i van šahovske table. Dva puta je bio kapiten američkog studentskog tima, a kao predsjednik ICIA bio je ključni organizator, odgovoran za prikupljanje sredstava neophodnih za opstanak tima.

Sajdi igra agresivnim, ali pozicionim stilom, a njegovo odlično poznavanje otvaranja i oštro oko za kombinacije čine ga izuzetno opasnim protivnikom. Obično duboko razmišlja u ranim fazama partije, zbog čega često dolazi u cajtnot. Iako je sjajan brzopotezni igrač i majstor preokreta u vremenskom tjesnacu, Toni često plaća cijenu pokušavajući da „prevari sat“.

Na nedavnom Prvenstvu SAD-a, Sajdi je bio nadomak toga da postane prvi Amerikanac u četiri godine koji je pobijedio Fišera, ali ga je pogrešan potez neposredno prije kontrole vremena koštao partije.

Čarls Henri, Chess Life, 1961 (str. 258).

-Nastaviće se-