Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (18.nastavak)

18.nastavak

Zapadna Evropa

Šatrandžu su bila potrebna dva vijeka da se proširi širom teritorije Arapskog kalifata, gdje je zauzeo počasno mjesto na dvoru kalifa u Bagdadu. Španski historičari Ricardo Calvo i Jermen Romeo vjeruju da je šatrandž slučajno dospio na Iberijsko poluostrvo iz Bagdada. Preciznije, igru je tamo donio perzijski pjevač i muzičar Ziryab, koji je 821. godine stigao iz Bagdada u Algeciras.

Francuski istoričar Lévi-Provençal gotovo je podržao ovu teoriju u svojoj trotomnoj knjizi Istorija muslimanske Španije, objavljenoj 1950-ih. Oprezno je napisao: “Šah je u Kordobu uveo Ziryab ili neki drugi irački emigrant u 9. stoljeću.” Ziryab, kojeg je pozvao emir Kordobe Abd ar-Rahman II, zaista je odigrao veliku ulogu u kulturnom životu ne samo Kordobe, već i cijele Andaluzije. Ali to je druga tema… Jedan način ili drugi, Muhamed I (852–886), koji je naslijedio Abd ar-Rahmana II kao emir Kordobe, već je bio strastveni šahista i često je igrao šah sa svojim slugom Aidunom, koji je, prema savremenicima, bio smatran vrhunskim igračem.

Nakon što je šah dospio na Iberijsko poluostrvo s juga, polako se počeo širiti prema sjeveru. Arheološki nalazi i književni izvori ukazuju na to da je šah iz arapsko-andaluzijskog svijeta ušao u špansko-hrišćanski svijet prije 11. vijeka. Apstraktne šahovske figure u arapskom stilu otkrivene su na najmanje četiri lokacije na sjeveru Iberijskog poluostrva. Na jednoj lokaciji figure su bile izrađene od slonovače, dok su na preostale tri bile od kvarca, očigledno donesenog iz muslimanskih krajeva.

Španski istoričari smatraju šahovske figure koje se nalaze u muzeju u malom mjestu Peñalba de Santiago prvim evropskim figurama. Peñalba znači “bijeli kvarc,” a “de Santiago” ukazuje na to da se ovo mjesto nalazilo na drevnoj Ruti de la Plata (“Srebrni put”). Ovaj čuveni rimski put kasnije je postao trgovačka ruta i put hodočasnika ka sjevernim lukama Andaluzije. Ruta je prolazila kroz biskupiju Astorga, gdje se nalazila Peñalba.

Četiri male figure od slonovače pripadale su svetom Genadiju (biskupu Astorge), prvom svecu čije je ime povezano sa šahom. Dobro je poznato da je, kao osnivač manastira, sveti Genadije često igrao šah s monasima. Manastir je osnovan najkasnije u 10. vijeku. Zanimljivo je da su figure svetog Genadija bile pominjane u lokalnim narodnim pričama kao magični talismani, a navodno je i sam Genadije preporučivao šah kao sredstvo koncentracije i način približavanja Bogu.

Sveti Rosendo (907–975) bio je još jedan svetac povezan sa šahom. Godine 936. osnovao je manastir Celanova, koji se nalazi u provinciji Ourense. Osam šahovskih figura iz ovog manastira – top, lovac, skakač, tri pješaka i dvije kraljice – sada se nalaze u muzeju. Datiraju iz prve polovine 10. vijeka i poklonjene su manastiru 938. godine.

Benediktinski manastir San Millán de la Cogolla, koji se smatra kolijevkom španskog jezika, ponekad se naziva „Sjeverni Eskorijal.“ U riznici ovog manastira čuva se pet figura od kvarca: četiri pješaka i jedan skakač u tipičnom islamskom stilu. Sve ove figure donirao je manastiru Sancho III od Navarre 1033. godine.

Evropske figure u perzijskom apstraktnom stilu, datirane u 8–9. vijek, takođe su izuzetno značajne.

Želim još jednom da naglasim da su ove tri prethodno pomenute zbirke šahovskih figura, po svemu sudeći, najstarije u zapadnoj Evropi.

Katalonska hrišćanska grofovija Urgell u Pirinejima bila je važna kulturna veza između islamskog svijeta i Srednje Evrope. Njena uloga posebno je porasla nakon 711. godine, kada su Maori osvojili Iberijsko poluostrvo. U to vrijeme grofovija je postala mjesto razmjene robe i ideja.

Grof Ramon Borell II (koji je umro 993. godine) posjetio je dvor emira Kordobe Abd ar-Rahmana III i sarađivao s njim. Nakon njegove smrti, njegov najstariji sin, također po imenu Ramon, naslijedio ga je kao vladar Barselone, dok je grofovija Urgell pripala njegovom drugom sinu, Jermengolu. U to vrijeme, odnosi između Kordobe i Urgella i dalje su bili prilično prijateljski.

Sedamnaest šahovskih figura pronađenih u Urgellu uključivalo je osam pješaka, jednog topa, tri skakača, dva lovca i tri kralja. Sve figure bile su isklesane od kvarca i imale su tipične apstraktne muslimanske oblike. Ove figure pripadale su dvojici katalonskih grofova: Ramonu Borellu od Barselone i Jermengolu. Obojica braće kasnije su učestvovala u vojnoj kampanji protiv Kordobe, u kojoj je Jermengol poginuo. Nakon njegove smrti, ove figure su poklonjene benediktinskom manastiru Svetog Egidija, koji se nalazi na jugu Francuske.

Dar grofa Jermengola zabilježen je u njegovom testamentu, za koji historičari vjeruju da je napisan početkom 11. vijeka. Inače, šest od osam dokumenata iz 11. vijeka koji se odnose na šah pronađeno je u područjima koja se graniče s Urgellom, što nam daje razlog da ovo područje smatramo važnim za proučavanje širenja šaha u Srednjoj Evropi.

-Nastaviće se-