Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

35.nastavak
Réti je odmah odgovorio pismom koje je L’Échiquier objavio u sljedećem broju (mart 1925, stranica 49). Njegovo pismo nije bilo emocionalni ispad, već je predstavljalo dobro razrađene argumente koji bi trebali biti uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tom pitanju. Pismo je započeo izjavom da se ne može obezvrijediti simultanka sa većim brojem partija samo zato što je prethodna simultanka sa manjim brojem igara imala veći postotak pobjeda. Na primjer, izvođač može ostvariti 100 posto protiv protivnika koji uključuju samo tri ili četiri igrača, a niko ne bi tvrdio da bi ova izvedba zaslužila svjetski rekord u poređenju sa izvedbom sa 80 posto uspješnosti protiv gotovo 30 igrača.
Réti je zaključio da, da bi se postavio novi svjetski rekord, nije dovoljno samo odigrati veći broj partija, već se mora ostvariti i veći broj poena, ne nužno superiorni postotak. Ako se njegova simultanka uporedi sa Aljehinovom, odigrao je jednu partiju više, ali je postigao isti broj poena, 23,5. Zato, prema Rétiju, nije nužno smatrati njegov rekord boljim od Aljehinovog, ali se ne može smatrati ni lošijim.
Réti je također priznao da je očigledno potrebno uzeti u obzir snagu protivnika u obe simultanke kako bi se napravilo stvarno fer poređenje, ali je napomenuo da to u prošlosti nije bilo slučaj. Samo je broj odigranih partija bio uziman u obzir prilikom odlučivanja da li je postavljen novi rekord. (Naravno, poređenje snage protivnika u dvije simultanke bilo bi veoma teško i danas, osim ako točno isti protivnici nisu igrali u svakoj simultanci ili ako svi njihovi međunarodni rejtinzi nisu bili dostupni i mogli se uporediti sa prosjekom i rasponom rejtinga u drugoj simultanci.)
Réti je istakao da bi, na primjer, da su on i Aljehin igrali u Pragu, gdje je nivo igre bio mnogo viši nego u Parizu ili São Paulu, nijedan od njih dvoje ne bi postigao tako dobre rezultate. Izrazio je nadu da će jednog dana međunarodna šahovska federacija imati precizan sistem rejtinga za sve aktivne igrače, što bi omogućilo ocjenu snage protivnika i objektivnije poređenje simultanki.Réti je zatim zamolio svoje čitaoce da mu dopuste da kaže nešto u svoju korist, iako to neće promijeniti činjenicu da nije postigao više apsolutnih poena od Aljehina.
Prije nego što je započeo svoju simultanku u São Paulu, Réti je sebi postavio cilj da postigne više apsolutnih poena od Aljehina i objavio je na samom događaju da bi se tek tada smatrao da je oborio Aljehinov rekord. Nažalost, Brazilci su putem telegrama u São Paulo dobili netačne informacije da je Aljehin ostvario manje poena nego što je zapravo postigao. Zbog toga je Réti, prema kraju svoje simultanke, vjerujući da je već oborio Aljehinov broj poena, prihvatio remije u nekim partijama u kojima je još uvijek imao povoljan položaj. Istinitost ove tvrdnje, kako je rekao, mogli su potvrditi igrači u São Paulu. Ponovio je da ovo nije pomenuo kako bi njegov rezultat izgledao bolje, već jednostavno da bi naznačio nesreću koja se dogodila. Na kraju, Réti je zamolio urednika da objavi njegov stav u časopisu, jer je smatrao da su prethodni komentari o tome da je Aljehin zadržao rekord bili u suprotnosti s njegovim interesima.
Može se diviti Rétiju zbog njegove objektivnosti u vezi s nečim što mu je bilo toliko važno, kao što je svjetski rekord u igranju naslijepo. Urednik je dodao u bilješku uz Rétijevo pismo da časopis nikada nije tvrdio da češki majstor nije oborio Aljehinov rekord, suprotno mišljenjima izraženim u nekim periodičnim publikacijama. Časopis je samo naveo da su obojica postigla 23,5 poena i pomenuo dva postotka samo kako bi iznio činjenicu.
Urednik je također izvijestio da je u L’Éclaireur du Soir za 13. april 1925. bivši šampion Francuske, Georges Renaud, izrazio sledeće mišljenje: „Rekord i dalje drži A. Aljehin nakon njegove ‘Petit Parisien’ simultanke. Igrajući 28 partija, ostvario je rezultat +22, -3, =3. U São Paulu, Brazilu, R. Réti je odigrao 29 partija: ali njegov rezultat bio je +20, -2, =7. Dakle, obe simultanke su uključivale 23,5 poena, ali Aljehin iz 28 partija, a Réti iz 29. Sada je opšteprihvaćeno, pa čak i u New Yorku, da za obaranje svjetskog rekorda treba (1) odigrati barem jednu partiju više, i (2) ostvariti bolji postotak. S obzirom da je Réti ispunio samo prvi od ta dva uslova, nije oborio rekord i… Aljehin ostaje nesumnjivo svjetski prvak u šahu naslijepo.“
(Nastaviće se)