Šah naslijepo – Richard Réti (sa osvrtom na Borisa Kostića) (34.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

34.nastavak

Aljehin je postigao rezultat od +22, -3, =3 u toku 12 i po sati, sa ukupnim procentom uspješnosti od 83,9%. U São Paulu, Réti je ostvario rezultat +20, -2, =7 za 10 i po sati, što predstavlja ukupnu uspješnost od 81,0%. Dakle, usprkos tome što je igrao jednu partiju manje od Rétija, Aljehin je pobijedio u dvije partije više i imao je bolji ukupni procenat pobjeda. S druge strane, Réti je izgubio jednu partiju manje iako je igrao protiv 29 protivnika u poređenju s Aljehinovih 28. Obojica su ostvarili ukupno 23,5 poena.

Ovdje se može sagledati argument da, ukoliko se ne uzima u obzir samo ukupan broj odigranih partija—što je uvijek bilo primarni kriterijum za obaranje svjetskog rekorda—Aljehinov nastup  je bio superiorniji. Godine 1925. vodile su se žustre rasprave na ovu temu, i jasno je da su obe strane imale razumne argumente.

Pronađene su samo dvije od 29 partija koje je Réti odigrao u São Paulu: njegove pobjede protiv Ferreire i Godoya (partije 173 i 174, obje su zabilježene u Lopezovoj knjizi iz 1989. godine). Simultanka je počela u 15:45 poslijepodne, a završena je u 3:50 ujutro, uz pauzu od oko 90 minuta koja je počela u 19:20. Događaj se odigrao u biblioteci kluba Automóvil. Teško je ocijeniti snagu protivnika, ali imena i rezultati svih 29 protivnika navedeni su u dodatku A.Herman Claudius van Riemsdijk—dugogodišnji šahovski kolumnista lista O Estado de São Paulo od 1970. do 2001. godine, koji posjeduje bogatu šahovsku biblioteku (posebno jak dio posvećen brazilskim izvorima) i međunarodni je majstor—izjavio je da je Réti bio vrlo hvaljen tokom svoje posjete i da je proglašen počasnim članom šahovskog kluba São Paulo, čast koju ni Kapablanka ni Aljehin nisu postigli tokom svojih posjeta.

Van Riemsdijk, koji je osigurao fotografiju zida u klubu na kojem se nalazi Rétijeva slika iznad Kapablankine, ljubazno je pregledao svoje zapise i pružio informacije o nekim od Rétijevih protivnika u simultanci naslijepo, što djelomično pomaže u procjeni kvaliteta protivnika. Međutim, postoje određene komplikacije: neka od imena protivnika su vrlo uobičajena u Brazilu, a u šahovskim krugovima često su bile aktivne čitave porodice. Kao rezultat toga, teško je odrediti da li je određeni igrač bio X, njegov brat Y, njegov otac Z ili neko potpuno nepovezan. Jedan od dvojice igrača koji su pobijedili Rétija bio je Enrico Panteado.

Van Riemsdijk navodi da je Panteado 1928. napisao osnovnu knjigu o šahu, te da je imao redovnu šahovsku kolumnu u Diário da Noite. On je ujedno bio i jedini koji je pobijedio Kapablanku u jednoj od njegovih pet uobičajenih simultanki u Brazilu 1927. godine. Među sedmoricom koji su remizirali s Rétijem bili su Arnaldo Pedroso, jedini koji je pobijedio Aljehina tokom njegove simultanke u São Paulu 1926. godine na 32 table (od čega je 30 bilo uz pogled na tablu, a dvije bez); Paschoal Pepe, rangiran kao igrač treće kategorije u klubu São Paulo; i Alexander Hass, vjerovatno osoba koja je vodila šahovsku kolumnu u listu Deutsche Zeitung iz São Paula.

Među onima koji su izgubili od Rétija bio je Godoy, vjerovatno jedan od dvojice braće, Francisca i Antonia, pri čemu je Francisco bio dobar igrač i vrlo uticajan u organizaciji posjete Kapablanke godinu i po kasnije (ali Lopez [1989] daje prvo slovo Godoyeva imena kao P); zatim Francisco Fiocati, za kojeg van Riemsdijk navodi da je bio sigurno Rétijev najjači protivnik, jer je nekoliko puta osvajao titulu klupskog prvaka São Paula tokom 1910-ih (ali Lopez navodi njegovo prvo slovo imena kao E).

Informacije koje je van Riemsdijk pružio navode na zaključak da Réti nije igrao protiv grupe vrlo slabih igrača, iako je prosječna snaga njegovih protivnika i dalje nepoznata. S druge strane, Aljehin je u Njujorku 1924. igrao protiv vrlo jakih protivnika na 26 tabli  (možda čak i jačih nego oni protiv kojih je Pilsberi igrao u svojoj poznatoj simultanci u Hanoveru 1902. protiv skoro-majstora).

Francuska štampa tvrdila je da su njegovi protivnici na 28 tabli u Parizu, samo sedmicu dana prije Rétijeve simultanke u São Paulu na 29 tabli, bili čak i jači nego oni u Njujorku. Međutim, Aljehin je sam izjavio da je konkurencija bila znatno jača u Njujorku (gdje je ostvario rezultat od 71,2%). Vraćamo se sada na polemiku iz 1925. godine o tome da li je Rétijeva simultanka na 29 tabli  zaslužila novi svjetski rekord u igranju na slijepo ili je Aljehinov rezultat na 28 tabli i dalje trebao ostati rekord.

U izdanju belgijskog časopisa L’Échiquier iz februara 1925. godine raspravljano je (na stranici 44) da, budući da su Réti i Aljehin ostvarili isti broj poena (23,5), nije se moglo reći da je Aljehinov rekord oboren. Magazin je također naveo da je Aljehin ostvario veći procenat uspješnosti (83,9 posto prema Rétijevih 81,0 posto).

(Nastaviće se)