Genna Sosonko: Pametni Čip iz Sankt Peterburga i druge priče iz prohujale šahovske ere -Morfejeva varijanta (14.nastavak)

2006 New in Chess Alkmaar

14.nastavak

Jurij Razuvaev prisjeća se kako su on i Furman pomagali Karpovu 1970-ih godina, kada ih je 12. svjetski prvak iznenađivao nevjerovatnim idejama koje su mu dolazile u snu, a koje bi sljedećeg dana demonstrirao na šahovskoj tabli. 

Velemajstor Leonid Šamkovič prošle je godine napunio 80 godina. Više ne igra šah, ali redovno sanja o šahu. Iako američki velemajstor ima prilično širok repertoar otvaranja, njegovi snovi su iznenađujuće monotoni. Uvijek igra istu varijantu  bijelim figurama: 1.e4 d6 2.d4 Sf6 3.Sc3 c6. U snu preuzima inicijativu, napada, ali njegov protivnik kontrira i pobjeda mu uvijek izmiče. Ujutro Šamkovič pokušava rekonstruisati partiju, ali još nije uspio. Njegovo sjećanje čuva samo obrise pozicije. 

Hans Ree ponekad ima neobične snove. Da bismo razumjeli sljedeće, treba naglasiti da je Ree šezdesetih godina često igrao s Heinom Donnerom, odigravši brojne partije. Jedne noći, Ree je sanjao da igraju meč i da on stalno postiže dobijene pozicije. U jednoj od partija, Ree je bio na korak od pobjede, ali dok je razmišljao o odlučujućem potezu, Donner je zamahnuo rukom i pomeo sve figure s table. Sudija je odmah dodijelio poraz Reeu, nakon čega su igrači mirno počeli analizirati. 

„Hej, slušaj,“ rekao je Donner, „šta se desilo? Potpuno si poludio, mogao si lako pobijediti, zašto nisi povukao ovaj potez ovdje?“ 

„Upravo sam to namjeravao,“ odgovorio je Ree, „ali tada si ti…“ 

„Zapamti,“ prekinuo ga je Donner, „u šahu, čim imaš priliku, moraš je odmah iskoristiti.“ 

U drugom snu Ree je ponovo igrao protiv Donnera, ovaj put na turniru u Wijk aan Zeeu. Partija je prekinuta u poziciji koja je očigledno bila bolja za njega. Ali iz nekog razloga, Donner je insistirao da se partija nastavi u ogromnoj dvorani gdje su iz ogromnih zvučnika treštali glasna muzika, mladi ljudi su igrali razne igre, vikali i galamili, koristeći izraze popularne među njihovom generacijom, dok su hiljade posjetilaca gledale nakit britanske kraljevske porodice. 

„Nefer ponašanje, velemajstore!“ povikao je Ree očajnički, ali nije mogao da se sjeti da li mu je to pomoglo.  „Nefer ponašanje, velemajstore!“ bio je i naslov članka Tigrana Petrosjana u Komsomolskoj pravdi 1975. godine, u kojem je autor kritikovao Viktora Korčnoja. 

Na istom turniru u Wijk aan Zeeu Ree je imao još jedan san: pejzaž mjesta u kojem se nalazio bio je vrlo grub, a ljudi jednako neobični. Ree je sjedio čvrsto vezan za stolicu, gledajući kako grupa degenerika s iskrivljenim osmijesima napada komad sirovog mesa, udarajući ga nemilosrdno. Fontane krvi prštale su na sve strane, ali to im nije bilo dovoljno. 

„Ovo će se i tebi dogoditi ako se budeš opirao,“ rekao je njihov vođa, koji se, pri bližem posmatranju, ispostavio kao Petrosjan. Objašnjenje za ovu noćnu moru vjerovatno leži u tome što je Ree imao veoma loš skor protiv Petrosjana, a u jednoj partiji bio je prisiljen da preda već nakon osam poteza. 

Jan Timman stalno sanja šah. Njegovi snovi su često prijatni i puni boja. U jednom od njih igrao je protiv Kasparova, i stvari su se odvijale u njegovu korist kao nikada prije. Po prekidu partije, imao je prednost u materijalu i mnogo šansi za pobjedu. Timmanovi sekundanti su počeli analizirati, a sljedećeg jutra rekli su mu da su rezultate analize unijeli u kompjuter. 

„Kad sam počeo gledati sliku na ekranu, vidio sam pejzaž, i iz nekog razloga bio sam u tom pejzažu, uživajući u predivnoj šetnji po planinama,“ prisjeća se Jan.  „Odjednom sam ugledao orlovo gnijezdo negdje visoko na nebu. U njemu je bio Kasparov. Put do tog gnijezda bio je izuzetno uzak i fantastično vijugav. ‘Uska staza’ je naslov moje knjige o borbi za svjetsko prvenstvo, ali sada je ta uska staza izgledala više kao nepristupačan put. I shvatio sam da moram biti u savršenoj formi da bih se uspeo tom stazom.“ 

Početak partije Sosonko-Timman, Tilburg 1983. godine. Timman je izgubio, ali te noći mu je u snu došla prelijepa kombinacija u kojoj se mogao da spasi patom.

Tigran Petrosjan, vadeći ukusan komad mesa sa ražnjića, često se pojavljivao u neprijatnim snovima Hansa Reea, koji su odražavali „proždrljivost“ Jermenskog Tigra

U drugom snu, Jan je igrao protiv Horta u nekoj vrsti timskog takmičenja. Kao odgovor na ponudu za remi, Timman je rekao: „Moram da pitam svog kapitena.“ Nakon što je dobio kategoričan odbijanje, vratio se za tablu, pružio ruku svom protivniku i rekao: „U redu je, Vlastimile.“

Timman često sanja o Donneru. Jednom je Donner igrao protiv Hansa Reea, a Timman je posmatrao. Jan se dobro sjeća te pozicije. „Bila je to oštra varijanta Sicilijanske odbrane. Donner je igrao f4, Ree odmah odgovara sa d5. Donner može da zatvori centar sa e5, ali on zapisuje potez f5 i, nakon što ga izvede, dolazi do mene i kaže: „Nemoj odustati!“ Shvatio sam da je najviše bodrio sebe, jer je to bio posljednji period njegovog života, kada je Hein već bio bolestan.

Tokom osamdesetih i devedesetih, Timman je redovno igrao mečeve sa najboljim svjetskim velemajstorima. „Krajem maja 1982. godine,“ prisjeća se Timman, „trebao sam igrati protiv Korčnoja i često sam bio zabrinut zbog nadolazećeg meča. Sve dok nisam sanjao da će ovaj meč biti još lakši od prvog meča sa Hibnerom. Da, opet, neću izgubiti ni jednu partiju. I to se zaista desilo. Ali ne treba misliti da uvijek imam optimističke snove. Nakon dobrog starta 1988. godine, odigrao sam dva loša turnira zaredom. ‘Nisi do kraja ispio čašu’, jasno mi je rečeno u snu, ‘nećeš uspjeti još jednom.’ A na turniru u Belfortu podijelio sam poslednje mjesto.“

Prije početka meča sa Jusupovom u Linaresu 1992. godine, Timman je sanjao da su on i njegova supruga stajali na stajalištu za taksi kada je naišao automobil iz kojeg je niotkuda izašao Artur Jusupov, takođe sa svojom suprugom, i oni su ušli u taj taksi, ostavljajući Timmanove iza sebe.

-Nastaviće se-