Šah naslijepo – Richard Réti (sa osvrtom na Borisa Kostića) (29.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

29.nastavak

Richard Réti (sa osvrtom na Borisa Kostića)

U 15 godina između  simultanke  naslijepo Ostrogskog na 23 table i novog rekorda Richarda Rétija—koji je 1919. godine odigrao 24 partije u Haarlemu, Holandija—očigledno je bio samo jedan igrač na svijetu koji je igrao čak 20 simultanih naslijepo partija. (Iako je vjerovatno da je Réti pokušao da igra 20 partija prije nego što je postavio svoj rekord od 24, nema pronađenih izvještaja koji bi dokumentovali njegov najveći broj partija prije toga.) Taj igrač bio je Boris Kostić (1887–1963), Srbin koji se većinu života profesionalno bavio šahom. Bio je svjetski putnik koji je živio, igrao mečeve i održavao nastupe u klasičnom i naslijepo šahu u mnogim zemljama.

Godine 1911. Kostić je postao poznat po pobjedi nad Marshallom u kratkom meču u Kölnu (+1, =2). Kasnije iste godine takmičio se na turniru u Karlsbadu (gdje je zauzeo 19. mjesto od 26 učesnika, dok je Marshall bio na petom mjestu), a zatim je obišao skandinavske zemlje. Godine 1913. Kostić se preselio u Argentinu, gdje je držao predavanja iz šaha na Vojnoj akademiji. Godine 1915. stigao je u Sjedinjene Američke Države, a u junu sledeće godine igrao je simultanku naslijepo na 20 tabli u klubu Isaac L. Rice Progressive Chess Club u New Yorku, gdje je postigao impresivan rezultat od 19 pobjeda i jednog remija za nešto više od šest sati.

Novine Brooklyn Eagle (8. juna 1916.) objavile su:

Njegov rezultat od devetnaest pobjeda i jednog remija je gotovo nevjerovatan, iako tim koji se suprotstavio nije bio sastavljen u potpunosti od vrhunskih igrača. Međutim, svi su dovoljno znali da bi mogli iskoristiti bilo koju grešku koju bi on napravio. Uslovi nisu bili ni približno idealni za najbolji šah, bilo naslijepo ili ne, ali rezultat je bio nesumnjiv dokaz majstorstva Srbina na šahovskoj tabli, čak i kada je bila izvan dosega njegovog fizičkog vida.

Članak u Washington Postu (25. juna 1916.) opisuje simultanku i Kostićevo ponašanje tokom igre, a takođe uključuje i dvije partije koje je dobio (protiv Gubića i Zuckerholza, koji su pružili vrlo slab otpor—Partija 379 i Partija 380). Jedini remi je postigao M. Stoner, dok imena ostalih 17 protivnika nisu navedena. Na kraju događaja, Kostić je sjeo i diktirao poteze svih 20 partija bez ijedne greške. Tokom igre, navodno je uz brojne poteze davao šaljive komentare i povremeno dobronamjerno korio igrače koji su ostavljali figure na mjestima gdje bi ih mogao lako uzeti, dozviojavajući im da isprave poteze. Odbio je ponudu za remi u jednoj partiji, tvrdeći ispravno da ima „ekspresnog pješaka“ na daminom krilu: prolaznog pješaka koji će se na kraju promosati u damu, što se i dogodilo.

Hooper i Whyld (1992, strana 208) navode da je Kostić obišao skoro svaku američku saveznu državu, igrajući protiv lokalnih prvaka u mečevima i specijalizujući se za naslijepo nastupe. Nakon 1919. godine njegova glavna baza bila je Jugoslavija, ali je nastavio sa svjetskim putovanjima i igrao u Kini, Indiji i mnogim drugim zemljama. Hooper i Whyld spominju da je bio član četiri jugoslovenske olimpijske ekipe od 1925. do 1937. godine, te da je obično na te događaje dolazio „u iznošenom sakou i iznošenim cipelama“, što je često navodilo organizatore da mu obezbijede novu garderobu! Takođe je osvojio nekoliko jakih klasičnih turnira u tom periodu. U dobi od 75 godina odigrao je svoj posljednji turnir, turnir za šahovske veterane u Cirihu 1962. godine, gdje je dijelio prvo mjesto s najmlađim učesnikom, švajcarskim igračem Henryjem Grobom, koji je tada imao 58 godina. Kostić je proglašen za velemajstora 1950. godine. Hooper i Whyld ga opisuju kao čovjeka velikog životnog elana i robusnog zdravlja, a njegovu smrt prouzrokovala je infekcija krvi nakon što je zadobio ogrebotinu na stopalu.

Zbog svojih dostignuća u igranju naslijepo u periodu između rekorda Ostrogskog (1904.) i Rétija (1919.), Kostić svakako zaslužuje pažnju; međutim, nikada nije postavio svjetski rekord u igranju naslijepo.

(Nastaviće se)