Šah naslijepo – Vladimir Ostrogsky (28.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

28.nastavak

Njegovo dostignuće izazvalo je senzaciju i nagovorili su ga da održi simultanku na 10 tabli sledeće nedjelje, čime je izjednačio ruski rekord u šahu naslijepo koji je postavio Chigorin u Sankt Peterburgu 1885. godine.

Publika je bila bučna i pomalo neuredna, dijelom zato što je mjesto održavanja bilo novo i luksuznije za šahovski klub, a publika uzbuđena i mnogo razgovarala. Nekoliko dana kasnije (22. novembra 1903.), Ostrogsky je pokušao da obori Zukertortov rekord od 16 partija, bez dužih pauza tokom igre. (Podsjećamo da je Zukertort imao pauzu od pet dana.) Simultanka naslijepo na 17 tabli imala je dvije kratke pauze i trajala je od 17:10 do 3:20, tj. oko 10 sati. Prema Matsukevichu, rezultat Ostrogskog bio je +6, -3, =8 (58,8 procenta). Tako članak Matsukevicha dolazi u konflikt sa gore pomenutim izvještajem u LaStratégie, koji je pomiješao broj pobjeda i poraza, dodjeljujući Ostrogskom negativan rezultat.

Kažu da je Ostrogsky toliko naporno pokušao postići zaista izuzetne rezultate da je igrao na pobjedu u izjednačenim pozicijama, a u nekoliko partija odbio remije, nakon čega je izgubio.

Matsukevich (1985) izvještava da je 64–Shakhmatnoye Obozreniye simultanku naslijepo opisao kao impresivnu, jer je protivnička strana bila prilično dobra, a Pillsbury je bio svjetska klasa kada je odigrao na 22 table u svojoj rekordnoj simultanci naslijepo u Moskvi godinu prije, dok je Ostrogsky postigao samo rang druge kategorije, „iako je igrao snagom prve kategorije.“

Časopis je naveo rezultat jedne partije, remi protiv A. Shtoltsa, jakog igrača koji je osvojio šampionat lokalnog kluba. Časopis je pomenuo da su se protivnici međusobno pomagali tokom partija, što nije neuobičajeno u simultankama. Nažalost, mnogi detalji simultanke naslijepo su nepoznati, u smislu bilo kakvih sugestija datih Ostrogskom, pokušaja nepravilnih poteza i slično.

Ostrogsky je na slici označen brojem 16 (izvor Edward Winter)

Manje od tri mjeseca kasnije (14. ili 15. februara 1904. godine) Ostrogsky je pokušao da obori Pillsburyjev svjetski rekord igrajući 23 simultane partije šaha naslijepo. Simultanka, koja je održana u Moskovskom šahovskom kružoku, trajala je od 1 popodne do 2 ujutro, sa pauzom od 4:50 popodne do 6:30 popodne, čime je ukupno trajala skoro 11 i po sati, sa ukupno 585 poteza, prosječnom brzinom od 50 poteza na sat (partije 89–111). Konačni rezultat izvještava se kao +9, -5, =9 (58,7 procenata), ali rezultati partija i drugi izvještaj (La Stratégie, 1904, stranica 116) ukazuju da tri partije nisu završene i da su bile odlučene, pri čemu je njegov rezultat prije odlučivanja bio +8, -5, =7.

Ostrogsky je očigledno primio mali honorar za svoju simultanku naslijepo, pri čemu je polovina prihoda bila donirana u fond ruske vojske, jer je Rusko-japanski rat započeo nedjelju dana ranije.

Međutim, priča postaje sve čudnija. Otkrivanje svih 23 rezultata partija pokazuje da je Ostrogsky odigrao 23 partije, ali protiv samo 10 ljudi! Dvojica protivnika su igrala samo jednu partiju, dok su drugi igrali dvije, tri ili četiri partije sa pogledom istovremeno. Postavlja se pitanje zašto je Ostrogsky pokušao postaviti svjetski rekord pod takvim uslovima, i da li su isti nesvakidašnji uslovi bili primjenjeni i u nekim njegovim ranijim simultankama naslijepo. Njegova igra na simultanci  bila je nestabilna, ali čitaoci  će pronaći nekoliko partija prilično dobrog kvaliteta.

Ostrogsky nikada više nije pokazao snažan dokaz svog ranog talenta, ni na turnirima ni u drugoj simultanci naslijepo protiv 12 protivnika u aprilu 1913. godine—skoro deset godina nakon njegove simultanke sa 23 table. U toj simultanci sa 12 tabli, rezultat je bio jedna pobjeda i jedan poraz, dok su sve preostale partije proglašene remijima, očigledno zato što je simultanka trajala predugo i Ostrogsky je izgledao pod velikim stresom.

Matsukevich sugeriše da je Ostrogsky vjerovatno patio od neke vrste bolesti. Njegovo ime rijetko, ako ikada, viđeno je u šahovskoj štampi nakon te simultanke. Članak Matsukevicha završava nezadovoljavajućim i prilično tužnim zaključkom: “Dalja sudbina V.F. Ostrogskog mi je nepoznata.”

(Nastaviće se)