Anand: Mind Master (61.nastavak)

61. nastavak

Grenke Chess Classic u Baden-Badenu u februaru 2013. bio je moj prvi turnirski trijumf nakon pet godina, od Linaresa 2008. Međutim, turnir u Norveškoj te godine naglo je prekinuo moju nadu za povratak. Da sam remizirao posljednje kolo, dijelio bih drugo mjesto s Carlsenom i Nakamurom i bio bih mnogo sretnija osoba u preostalim mjesecima. Umjesto toga, ponovo sam izgubio od Wang Haoa, koji me pobijedio i na Wijk aan Zee-u, i to na gotovo identičan način. Te godine, šala je bila da sam opet ‘Wangova žrtva’; počeo sam se opuštati prerano. Ove dvije partije imale su razoran efekt na moje samopouzdanje. Osjećao sam da nema pozicije koju ne bih mogao izgubiti – nažalost, u potpuno negativnom smislu. U to vrijeme, Carlsen se kvalifikovao da se bori protiv mene za titulu svjetskog prvaka. Bila je to zastrašujuća misao, jer je upravo u ‘suvim’ pozicijama on bio najbolji. Sjećam se kako sam s užasom zamišljao da ću odigrati pristojan meč, ali da ću izgubiti od njega na isti glup način kao što sam to učinio protiv Wang Haoa.

Moj pad nije bio jedini problem. Kao kompenzaciju za propuštenu priliku da budem domaćin u meču protiv Gelfanda, FIDE je ponudio Čenaju prvo pravo na licitaciju za sljedeće svjetsko prvenstvo. Nije da sam mrzio pomisao da igram na domaćem terenu, ali sam se tada već borio sa svojim demonima. Da sam bio daleko, sam, mogao bih da se fokusiram na ono što trebam da uradim i ne osjećam se pod budnim okom. Za ovakav meč, da se održi u mom rodnom gradu dok nisam bio ni blizu siguran u svoju igru, osjećao sam se kao da sam dobio udarac ispod pojasa. Kada se osvrnem unazad, mogu reći s priličnom sigurnošću da bez obzira na to gdje je taj meč odigran, bilo na padinama Anda ili na zaleđenom jezeru, izgubio bih, ali u to vrijeme, duh i teret očekivanja u kombinaciji s mojom unutrašnjom krizom veoma su me opterećivali.

Bio sam samo sjenka igrača kakav sam bio 2008. godine. To je težak osjećaj s kojim je buđenje ništa manje od živog košmara. S druge strane spektra bio je Carlsen. Bio je na vrhuncu. Moj rejting je na listi bio 70 poena ispod njega, a ja sam navodno bio aktuelni svjetski prvak. Čak i kao rečenica zvučalo je apsurdno. Katastrofalni rezultat na Taljevom memorijalu u junu te godine, gdje sam završio na diobi pretposlednjeg mjesta u desetom izdanju, dodatno je pogoršao situaciju. Četiri mjeseca prije nego što sam trebao braniti svoju titulu, to je bila strašna vijest.

Te godine sam prvi put odlučio da preskočim odmor uoči meča za svjetskog šampiona. Prije igre u Bonu posjetili smo Veneciju, prije Sofije smo otišli u Rim, a u periodu prije meča protiv Gelfanda u Moskvi proveli smo vrijeme u obalnom gradu Kovalam u Kerali. Ideja planiranja odmora prije meča bila je da se umu ne da previše vremena za razmišljanje o onome što dolazi; omogućilo mi je da se opustim i vratim se na trening svjež, srećan i spreman za pobjedu. Ovaj put, osjećao sam da ne mogu priuštiti vrijeme ili pronaći povjerenje da sebi dozvolim pauzu. Znao sam da sam igrač sa slabijom  formom uoči meča i nisam želio kompromitovati nijedan dio svojih priprema. Osjećao sam da to dugujem sebi, indijskom šahovskom svijetu i svima koji su bili dio mog ‘putovanja’ u ovom sportu.

Do sredine 2013. godine, počeo sam intenzivno raditi na mnogim svježim idejama. Problem nije bila moja priprema (koja je još uvijek bila izvanredna), već moje praktične vještine, koje su se neočekivano pogoršale. Pitanje je bilo kako mogu iskoristiti sav svoj rad protiv Carlsena, koji je imao sposobnost da se izvuče iz pripremljenih varijanti čak i prije nego što to primijetite. Bio je svjež i snalažljiv. Ne samo da je bio vrlo dobar u svim vrstama pozicija, već je bio i vješt u izbjegavanju onih koje mu se nisu svidjele i ulasku pravo u svoju snažnu zonu.

Nije to bio problem s kojim sam se suočavao samo ja, čak i uz moju lošu formu. Ni drugi igrači nisu mogli da mu se suprostave. Jedina nada za mene bila je da nekako povratim svoju formu iz Bona, ali čak je i to izgledalo nedovoljno. Nije da nisam bio sposoban to uraditi, ali Carlsenove pobjeda su bile značajne. Osim toga, tu je bila i njegova tehnika. Problem s kojim sam se suočavao bio je taj da, čak i ako bih došao do ovih zanimljivih pozicija u svojoj pripremi, kako bih ga naveo da uđe u njih tokom meča?

(Nastaviće se)