
57. nastavak
Meč protiv Gelfanda u Moskvi u maju 2012. godine iznenada je razotkrio svijetu sve što je mučilo moju igru. Kada se sada osvrnem na to, čini mi se da sam prestao rasti kao šahista. Nova generacija igrača dolazila je sa mnogo novih ideja, dok sam ja polako reagovao. To je bio razlog zašto nisam mogao izvršiti dovoljan pritisak na svoje protivnike. Kao protivnik, Gelfand mi je bio poznat. Godinu dana stariji od mene, njegov pristup šahu bio je sličan mom. U klasičnom formatu, Gelfand me nije pobijedio još od 1993. godine, a naši rejtingi su se od tada razdvojili. Trebalo bi da bude olakšanje – ali, kako se ispostavilo, nije bilo.
Tim je bio zajedno već neko vrijeme. Ovo je bio naš treći meč za titulu svjetskog prvaka u pet godina, a mjeseci provedenih zajedno zatvoreni su nas pretvorili u iscrpljenu, bezdušnu jedinicu. Za razliku od Bona 2008. godine, kada je naš rad bio svjež i prepun noviteta, ovaj meč djelovao je kao obaveza, teret koji smo željeli da skinemo sa svojih leđa. Rad je i dalje bio čvrst i dorađen, ali nedostajala je iskrica.
Samo smo željeli da završimo meč, oslobodimo se našeg okovanog suživota i vrištimo u jastuke. Nakon svega, bili smo petorica momaka daleko od naših porodica, supruga i djece, grickajući brzu hranu i bezbroj puta se vraćajući po kafu tokom proteklih pet godina. U Moskvi smo također radili non-stop i probudili se iz našeg zatvorenog postojanja jednog dana kada smo naišli na sliku prelijepo osvjetljenog Kremlja i Crkve svetog Vasilija koju je Eric, koji je putovao s nama, postavio na svom blogu. Odskočili smo zavjese i shvatili da je to pogled iz naše sobe.
Prije meča, uspostavili smo umjereno zdraviju rutinu, smanjili unos kafe i odvojili vrijeme za vježbanje. Surya je korisno smestio veliki švajcarsku loptu za vježbanje u salu za trening. Pravili smo pauzu između sesija, radili trbušnjake i sklekove, a ja sam uspio da ublažim bol u donjem delu leđa. U svojoj entuzijazmu da pravim društvo Akhilu na igralištu, pokušao sam da se balansiram na biciklu predviđenom za djecu mlađu od tri godine, pao sam i prilično se povrijedio.
Na dan 9. maja, uoči meča, doživjeli smo malo uzbuđenja kada su nas iznenada napali naoružani radnici obezbjeđenja. Očigledno smo ostavili otvoren prozor koji je gledao na Kremlj, gdje je ruski predsjednik Vladimir Putin održavao govor povodom godišnjice sovjetske pobjede nad Nemačkom iz Drugog svjetskog rata, a policijska čamac koji je patrolirao uz rijeku Moskvu primjetio je to i upozorio čuvare na terenu. U svakom slučaju, na kraju sedme partije, bilo je jasno da Gelfand nije bio uzrujan niti impresioniran mojim otvaranjem.
Nisam uspio osmisliti nijednu strategiju da ga uzrujam. Naš tromjesečni trening kamp se vrtio oko izgradnje mog repertoara crnim figurama. Ideja je bila da ne izgubim crnim figurama i da zabilježim sve pobjede koje dobijemo sa bijelim figurama. To je bilo simptomatično za pasivnost s kojom sam gledao na ovaj meč. Htio sam pobijediti jer sam se plašio da izgubim.
Poraz u 7.partiji me ozbiljno povrijedio. Te noći, počeo sam govoriti o sebi u prošlom vremenu Aruni, gotovo kao pustinjak koji je nekada igrao šah u drugom životu. To je bio jedan od mojih najtamnijih trenutaka. Moj tim je odustao od pokušaja da me oraspoloži prilično brzo nakon tog poraza. Znali su da to nikad ne djeluje. Umjesto toga, obećali su da će imati ideje sa bijelim figurama za mene prije doručka sljedećeg jutra. Nemirno sam se prevrtao u krevetu i u 9:30 ujutro na dan 8. partije, ušao sam u prostoriju za trening, gdje me dočekalo puno očiju koje nisu spavale cijelu noć. Osjećao sam se i inspirisanim i krivim. Morao sam se iskupiti. Dugovao sam to svom timu. Nisam znao koliko dugo mogu održavati intenzitet ovog osjećaja, pa je proboj morao doći ubrzo.
Otišao sam u salu za igru s namjerom da se borim. Iako Gelfand nije odstupio od svojih glavnih sistema, odlučio se za drugačiju varijantu i, prilično brzo, morao sam se udaljiti od bilo kakvog posla koji smo obavili tokom priprema. Igrao sam neobičnu varijantu, koja je dovela do novog izazova, i odmah je Gelfand bio primoran da razmišlja sam. Igra je sada dobijala zanimljiv preokret i to je bila dobra vijest za mene. Poticalo je moju želju da kreiram pozicije po svom ukusu. Neprimjetne teškoće počele su se pojavljivati za Gelfanda.
(Nastaviće se)