Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

16.nastavak
Joseph Henry Blackburne
Joseph Henry Blackburne (1841–1924) rođen je u Manchesteru, Engleska, 10. decembra 1841. Kao mladić postao je dobar igrač dame i počeo je igrati šah potaknut publicitetom koji je izazvala posjeta Paula Morphyja Evropi 1858–59. Ipak, nikada nije upoznao Morphyja, što je sam potvrdio u pismu za British Chess Magazine (1899, stranica 374), opovrgavajući glasinu da je izgubio partiju tokom jedne od Morphyjevih simultanki naslijepo.
U novembru 1861., već priznat kao najbolji šahista u Manchesteru, Blackburne je učestvovao u simultanci naslijepo na deset tabli koju je tamo održao Paulsen. Opisali smo Paulsenovu posjetu i njegovu pobjedu nad Blackburneom u našem ranijem dijelu o Paulsenu. Pretpostavlja se da je ovo bio jedini put da je Blackburne igrao protiv protivnika koji je igrao naslijepo.
Međutim, 1868. godine borio se protiv Steinitza u jedinstvenoj egzibiciji u kojoj su oba majstora igrala međusobno bez pogleda na tablu, istovremeno igrajući naslijepo protiv po pet drugih protivnika koji su mogli gledati tablu. Njihova međusobna partija završila je remijem.
Paulsenova demonstracija očigledno je ostavila snažan utisak na Blackburnea, koji je ubrzo pokušao da igra partiju naslijepo. Uspio je; zatim je odigrao tri partije istovremeno i sve ih pobijedio, a u proljeće 1862. održao je svoju prvu javnu demonstraciju naslijepo, igrajući četiri partije odjednom. Nedugo nakon te demonstracije, The Manchester Weekly Express and Review obavijestio je o događaju u detalje: „Prošlog ponedjeljka navečer gospodin J.H. Blackburne, mladi amater čiji je neobični talent za šah već poznat, preuzeo je težak zadatak igranja četiri partije istovremeno bez pogleda na tablu ili figure. Predstava je počela u pola sedam … pred značajnim brojem zainteresovanih gledalaca. Prema uobičajenoj praksi u sličnim prilikama, prvi potez bio je prepušten igraču naslijepo, a gospodin Blackburne je na svim tablama započeo s ‘pješak na kraljevu četvrtu poziciju’ [e4], nakon čega je igra tekla tako brzo da igraču koji je igrao sam protiv svih gotovo nije ostajalo vremena za razmišljanje o potezima. Ipak, njegova preciznost u igri brzo je pokazala da mu je „pogled“ na svaku tablu bio jasan kao dan. Oko četrdeset minuta nakon početka počeli su se pojavljivati znakovi slabosti na tablama dva i tri, gdje su sjedili gospodin Taylor i gospodin Bott. U isto vrijeme, zbog pomalo riskantne igre, gospodin Jebson na tabli četiri pretrpio je poraz zbog nepovoljne izmjene. Na prvoj tabli (gospodin Hamilton) jedna vrlo živopisna varijanta Kraljevog gambita približavala se kraju. Ova partija završena je oko pola osam, nakon čega je gospodin Blackburne krenuo u redoslijedu da se pozabavi svojim ostalim protivnicima. U osam sati ‘mat u dva’ bio je najavljen i izveden na tabli dva; nedugo zatim, gospodin Taylor na tabli tri je priznao poraz. Na tabli četiri igra je trajala puna četiri sata, ali uprkos složenosti pješaka u teškoj završnici, mladi šampion je savladao sve prepreke i dokazao svoju potpunu vještinu u umjetnosti igranja naslijepo.“

U istom izvještaju postoje neke nedosljednosti. Pogledajte Dio III (Partija 336) za partiju protiv Jebsona, gdje je na kraju Blackburne imao četiri figure koje su bile napadnute.
Te iste godine Blackburne je igrao naslijepo protiv 10 članova svog kluba, postigavši rezultat od +5, -2, =3. Kasnije, 1862. godine, pozvan je da igra na Međunarodnom turniru u Londonu, gdje je pobijedio Steinitza u njihovoj međusobnoj partiji, a zatim je održao još jednu simultanku naslijepo na 10 tabli, postigavši isti broj pobjeda, poraza i remija kao i u klupskom događaju (65,0 procenata). Izvještaj o toj demonstraciji u knjizi turnira opisao je početnu bojazan posmatrača o Blackburneu, tada relativno nepoznatom igraču, koji se upustio u ovakav izazov:
„Postojala je značajna razlika u osjećanjima prisutnih posmatrača ovog meča i onih koji su posmatrali podvig gospodina Paulsena. [Paulsen, tada već poznat igrač, održao je demonstraciju naslijepo dva dana ranije na deset tabli, postigavši rezultat +6, -3, =1 u 10 i po sati.] U slučaju Paulsena postojala je izvjesnost da će se ono što je obećano i ostvariti, budući da je gospodin Paulsen već mnogo puta dokazao svoju izvanrednu sposobnost. Međutim, među onima koji su došli da gledaju Blackburnea vladalo je blago nervozno raspoloženje, jer su neki smatrali da je možda precijenio ili previše opteretio svoje mogućnosti i da bi neka nesrećna greška u ključnom trenutku mogla toliko da ga zbuni da ne bude u stanju da nastavi. Kako su partije odmicale, međutim, svima prisutnima postajalo je jasno da nema razloga za brigu. Brzina i preciznost njegovih poteza izazvale su univerzalno divljenje, a primijećeno je da igra čak i sa većom lakoćom od gospodina Paulsena. Jedan događaj za vrijeme igre na tabli gospodina Evelyn-a dodatno je pojačao zadovoljstvo posmatrača. Najavljen je određeni potez gospodina Evelyn-a koji je Blackburne proglasio nemogućim, izazivajući veliko interesovanje oko toga ko je napravio grešku. Blackburne je potom iz sjećanja prepričao poteze od samog početka partije, te je utvrđeno da je položaj na tabli bio pogrešan. Ispravka ove greške izazvala je glasne ovacije sa svih strana [Blackburne, 1899/1979, stranica 6].
Izvještaj iz turnirske knjige bio je uključen u zbirku Blackburneove šahovske partije, kao i svih deset zapisa partija iz događaja, koji je trajao nešto manje od 10 sati (Partije 337—346). Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kada vidimo šahistu opisanog kao „atleta“! Takođe, izgubljena partija od strane igrača koji igra naslijepo (ili čak majstora koji igra na redovnom turniru) objavljena u zbirci njegovih partija predstavlja svojevrsnu rijetkost.
Ne samo Blackburne, već i mnogi kompetentni inostrani stručnjaci smatraju da je njegova partija protiv Ballarda, odigrana na deset tabli naslijepo u Londonu 1871. godine, njegova najbolja partija naslijepo (Partija 347). Blackburneova knjiga navodi da je partija odložena nakon njegovog 21. poteza, ali ne navodi na koliko dugo; vjerovatno je odlaganje bilo zbog večere.
(Nastaviće se)